IVAN TURUDIĆ ZA JUTARNJI Šef Županijskog suda u Zagrebu otvoreno o odluci DSV-a, Sanaderu, Mamiću, tužbi za klevetu protiv novinara...

Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić, nakon što mu DSV nije produljio mandat, otvara karte i tvrdi da je njegova protukandidatkinja Jasna Smiljanić falsificirala podatke za natječaj, a za sam sustav imenovanja sudaca ističe da je manjkav i podložan manipulaciji. Kaže da je sretan što je dobio presudu protiv novinara Novog lista Dražena Ciglenečkog koji je za klevetu osuđen platiti mu 150.000 kuna. O Ustavnom sudu nema dobre riječi, za Sanadera kaže da bi već bio presuđen za Inu - MOL da ga nisu izuzeli, a bilo bi mu draže da se Mamićima ne sudi u Zagrebu.

Hoćete li se na ponovljenom natječaju opet kandidirati za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu?

- Odlučit ću na vrijeme. Prerano je o tome govoriti, a ne želim neke obradovati, ni neke rastužiti.

Je li vas Državno sudbeno vijeće iznenadilo?

- Da. Imao sam najviše bodova, 158, a protukandidatkinja Jasna Smiljanić 135. Uz to, ona je u svojoj prijavi navela neistinite podatke, za što imam dokaze. Za to je znalo sudačko vijeće, kao i DSV. Navela je da je bila predavač na fakultetima u Banjoj Luci, Sarajevu i Novom Sarajevu. To sam provjerio i pokazalo se da nije predavala, a za to su joj priznati bodovi. Dakle, nije smjela imati ni tih 135 bodova. Povrh toga su joj priznati bodovi kao sutkinji na službeničkom sudu na način kao da je to upućivanje na viši sud. Falsificirala je svoje rezultate, a sve joj je priznato. Nisam to želio govoriti tijekom natječaja, ali sada mogu. Povrh svega, na intervjuu sam dobio najviše bodova od članova DSV-a. A ipak su glasali protiv mene.

Friziranje lista

Kako to objašnjavate?

- Ne mogu reći da sam razočaran jer bih time davao previše na važnosti ljudima koji su odlučili mimo svakih kriterija. Ponosan sam jer znam da sam učinio sve što je trebalo. No, posebno mi je neprihvatljiva činjenica da su se dva člana DSV-a, sveučilišni profesori, suzdržali od glasanja. Mogu glasati protiv mene, ali nemaju pravo biti suzdržani. Obaveza im je glasati, a za to su između ostalih plaćeni. Ovo je srozavanje ugleda DSV-a.

Pokazalo se da je i ovaj sustav imenovanja u kojemu suci dominiraju manjkav, da komplicirani sustav bodovanja nije bitan, nego se odluka donosi na temelju dojma.

Uz to je moguće da se liste friziraju i da se dolazi s ovakvim bodovima kao što je došla moja protukandidatkinja. DSV se nalazi u pravnom rascjepu. U Zakonu o DSV-u piše da se odluke donose većinom glasova, a istovremeno da se donose prvenstveno temeljem liste bodovanja. To su dvije suprotstavljene stvari. Ako se odluka donosi većinom glasova, onda može ići protiv liste. Sustav imenovanja sudaca nije dobar, a to je praksa pokazala. Sam sam bio predsjednik DSV-a i znam da su moguće svakakve stvari i da ne budu imenovani najbolji kandidati.

Tijekom intervjua s kandidatima postavljana su pitanja javnih nastupa i iznošenja političkih stavova. Imate li dojam da je DSV o tome zauzeo stav?

- Predsjednik DSV-a je izrijekom naveo kako smatra da u mojim javnim istupima nema nikakvog prijepora. To je stvar slobodne ocjene svakog. Netko može smatrati da je to primjerno, ili da nije. Ja sam se odlučio javno istupati i snosim konzekvence tih istupa. Suci više nisu društvenopolitički radnici koji su dužni slijepo slušati diktat partije.

Dajete si slobodu javnog nastupa, ali ne trpite kada se prema sucima uperi kritika. Aludiram na vašu tužbu protiv kolege Ciglenečkog iz Novog lista koji je u prvom stupnju kažnjen sa 150.000 kuna.

- Presuda je nepravomoćna, pa mi je pomalo nezgodno komentirati je. No, usporediti nekoga s Vojislavom Šešeljem nije kritika, nego je to uvreda.

Nije vas usporedio sa Šešeljem, već je rekao da su posljedice vaših riječi teže nego Šešeljevih.

- Rekao je izrijekom: ‘Sudac Turudić Hrvatskoj nanosi više štete nego Šešelj’.

Osjećate li se bolje nakon ove presude?

- Da. Sretan sam zbog nje. Nadam se da će biti potvrđena na višoj instanci. Često sam bio meta kritike i ne bježim od toga, ali ovo je nedopustivo. Dragovoljac sam Domovinskog rata i kada me netko usporedi sa Šešeljem, to mi je prestrašno. Nikad dosad nisam tužio za uvredu. U 15 godina mojih javnih istupa - nikada!

Kazna od 150.000 kuna za novinara znači ugrožavanje njegove egzistencije. Razmišljate li o tome da je to atak na slobodu medija i da će ta presuda sigurno imati za posljedicu autocenzuru kod dijela novinara?

- Ako će se drugi cenzurirati u usporedbi suca sa Šešeljem, onda je to poželjna posljedica. Svatko se mora suzdržati od toga da hrvatskog suca usporedi s ratnim zločincem. To nije kritika nego kleveta. Možete mi napisati da sam loš sudac, ali ne smijete me usporediti sa Šešeljem.

Stručna satisfakcija

Kako se osjećate nakon puštanja bivšeg premijera Ive Sanadera iz pritvora, i to bez ijedne mjere opreza?

- Ne smatram da je to pobjeda vladavine prava. Protiv Sanadera bila je donesena pravomoćna presuda, čime sam doživio stručnu satisfakciju. No, nakon toga se pojavio Ustavni sud kao posljednja sudska instanca i uzeo si kompetencije koje mu apsolutno ne pripadaju. U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu stoji kako on može raspravljati samo o povredama koje su istaknute ustavnom tužbom, a oni su išli tri puta šire od toga. Već je to nedopustivo, a usto su analizirali činjenice, naložili da se promijeni predsjednik vijeća. Vrhunac je da su u donošenju odluke sudjelovali suci koji su se morali izuzeti jer je nepodnošljivo da netko tko je bio Sanaderov odvjetnik sada odlučuje u njegovu predmetu. To je protivno temeljnim moralnim načelima. U Sanaderovu slučaju na Ustavnom sudu je odlučivao njegov odvjetnik i ljudi koji su njegovom milošću postali ustavni suci.

U odnosu na puštanje iz pritvora, mogu reći da je Županijski sud u Zagrebu samo proveo odluku Ustavnog suda. Tu nije bilo manevarskog prostora.

Zašto se suci ljute na ocjenu da je pravosuđe, i to njegov elitni dio, nesposobno ako četiri godine nije u stanju donijeti ni jednu konačnu presudu Sanaderu, a radi se o najtežim korupcijskim slučajevima koje smo ikada imali? Jer, ako nije nesposobno, onda nešto drugo nije u redu?

- Ograničit ću se na predmet koji sam sam vodio - Ina - MOL i Hypo. Protuzakonito sam izuzet iz tog predmeta, što se vidi iz rješenja predsjednika Vrhovnog suda koji kaže da nije ovlašten odlučivati o mom izuzeću, ali je bio po zakonu iz 1997. godine, pa će me ipak izuzeti. A da nisam izuzet, danas bi bio gotov postupak protiv Sanadera u predmetu Ina - MOL i bilo bi sanirano sve na što je Ustavni sud upozorio. Bespredmetno je govoriti kakva bi bila presuda, ali bi postupak sigurno bio gotov. Ovako postupak protiv njega neće biti gotov još najmanje tri godine. U slučaju Zsolta Hernadija već godinu dana čekamo odluku Vrhovnog suda. A o tome postoje direktive EU za koje Vrhovni sud zna, ali ne mari.

Vratimo se na DSV. Tijekom intervjua otvorilo se i pitanje sudjelovanja sudaca u raznim tijelima izvan suda, poput arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza, za što suci primaju naknade. Dovode li takvi angažmani suce u sukobe interesa?

- To su prava sudaca koja su uređena zakonima, a te zakone nisu donijeli suci, već Sabor. Zakon nalaže da članovi arbitražnih tijela budu suci. O čemu onda pričamo?! Drugo je pitanje treba li kazneni sudac biti član arbitražnog suda HNS-a, ili to treba biti građanski sudac. Treće je pitanje visine naknade. Raditi za pet tisuća kuna mjesečno u HNS-u mislim da je s moralnog aspekta potpuno neprihvatljivo. Ja sam za godinu dana primio 2000 kuna od Hrvatskog liječničkoga zbora za sud časti. Na Županijski sud nam svakodnevno od društva arhitekata, inženjera i drugih dolaze zahtjevi da imenujemo suce u njihova tijela. Trudim se da svi suci budu podjednako zastupljeni. Ne vidim tu ništa sporno. Što je vama sporno?

Suđenje Mamićima

To što to otvara pitanje sukoba interesa. Kako netko tko dobiva naknadu za rad u nekoj pravnoj osobi može biti prema njoj, ili ljudima koji je vode, objektivan na sudu?

- Odgovorit ću da mi se ne čini higijenskim da neki sudac pored svoje plaće sa strane zaradi još 200.000 ili 300.000 kuna godišnje.

Mislite li da je dobro da se braći Mamić sudi na Županijskom sudu u Zagrebu, ili biste radije da je USKOK zbog njihovih privatnih odnosa s nekim sucima, pa i s vama, tražio da im se sudi negdje drugdje?

- Bilo bi mi draže da je predmet delegiran negdje drugdje jer bi mi bila puno komfornija situacija. Osjećao bih se bolje iako ne sudjelujem ni u jednom predmetu.