Trebala je to biti mirna proslava 25. rođendana stanovite Jacike, crnokose korpulentne djevojke Ante J. (34), na impozantnom imanju bivšeg poduzetnika i pasioniranog igrača golfa Nenada Hojskog (58), na zagrebačkoj Medveščici s pogledom na metropolu. No, tog kobnog 21. srpnja, nakon peterosatnog partijanja 11 mladih uz roštiljanje, cajke i litre bambusa, na kojem je Hojski bio “kuhar i guvernanta”, četvorica (pre)ostalih uzvanika pred fajrunt, pred kapijom i na odlasku, pokazali su svoje pravo lice. Poželjeli su zaključiti večer “završnom alko-rundom” i to, ni manje ni više nego iz golferskih pehara od murano stakla. Hojski im je uljudno uskratio tu želju, ni ne sluteći da će mu minutu kasnije život visiti na koncu.
Ladić ga prvi posjetio
U gluho doba noći, oko 2.30 sati bivši hrvač i automehaničar Silvije U. (26), na opetovano inzistiranje pod svaku se cijenu odlučio uhvatiti u koštac s Hojskim, nakon čega se u fizičko obračunavanje uključilo još dvoje uzvanika - nekadašnji igrač malonogometnog sesvetskog petoligaša i pekar Franjo H. (25), te Vinko M. (25). Nastao je krš i lom, vlasnika imanja su nokautirali udarcem u glavu te ga bacili na pod i divljački ga nastavili udarati šakama i nogama po cijelom tijelu. A kad su vidjeli da se njihov domaćin više nije u stanju ni ustati a kamoli suprotstaviti, mladići i jedna djevojka doslovce su izbili automobilom automatska dvorištna vrata te se odvezli u noć. Jutro poslije, iza 9 sati, susjed Martin Bingula dok je šetao psa imao je što vidjeti - razvaljenu ogradu obiteljske kuće, posvuda krhotine stakla i razbijeni pehari, novčanik i zdravstvenu iskaznica jedne mlade djevojke, sunčane naočale, nekoliko velikih lokvi krvi i u nesvijesnom stanju na tlu njegov susjed Neno koji je dotad već sedam sati krvario! I u tom trenutku susjed s psom postao je Nenadov spasitelj.
Tri dana kasnije, buđenje na aparatima i totalno unakažen, podbulo-modrog lica - za Hojskog je bio početak novog života. Na neurokirurgiji KBC Rebro prvih tjedana su mu prstima pokazivali da je na rubu provalije 'život-smrt, život-smrt'.
- Neno! Neno! To sam ja, Dražen! Znaš koji Dražen? Izdrži. Možeš ti to! Jel’ trebaš šta? - govorio je Hojskom šokiranog izraza lica bivši golman Dražen Ladić ne bi li mu, osim podrške, pokušao vratiti sjećanje. Upravo je Ladić, s kojim je odigrao mnogo turnira kao član Golf kluba Zagreb, bio jedan od prvih koji mu je tijekom 50 dana boravka u bolnici došao u posjet, za razliku od inicijatora i organizatora partyja Ante kojeg od te večeri nije vidio ni čuo.
- Kad je Dražen ušao u sobu, blijedo sam ga gledao. Buncao sam na rubu smrti. U pelenama, s kateterom, na infuziji i vezan gurtnama. Jedva sam razaznavao sjene. Donio mi je pet litara soka koji se na kraju i ukiselio jer ga nisam smio piti. Bio mi je podrška, govorio mi je da izdržim i pitao me treba li mi nešto. Dobar je on čovjek i prijatelj. Obišli smo turnire od Mađarske i Slovenije do Italije i Njemačke. Najmanje 50 susreta odigranih zajedno. Ostao je šokiran mladenačkom brutalnošću i činjenicom da me se željelo ubiti - ispričao nam je Hojski kojeg smo posjetili tri dana po izlasku iz bolnice na poprištu brutalnog pokušaja ubojstva.
Samog se premlaćivanja ne sjeća, ali zato su mu se ostali detalji događaja usjekli u pamćenje. Naime, Ante, uzgajivač organskog povrća, odlučio je pod svaku cijenu svoju voljenu Jaciku dovesti na zagrebački proplanak da proslave njezin rođendan. Imanje Hojskog sa sjenicom mu nije izlazilo iz glave i činilo mu se idilično za taj ključni rođendan.
Ukupno 11 ljudi
- Daj, Neno, molim te. Ustupi nam svoje dvorište i kuću. Jaciki je rođendan i nema se kuda. Nas će svega nekoliko doći da proslavimo. Donijet ćemo svoje plastične čaše, tanjure, bambus... - govorio je danima neprekidno na rubu plača Ante kao da je zaboravio da je prije tri godine, na tom istom mjestu i tom istom čovjeku pričinio štetu od 1500 kuna potrgavši mu vanjski kamin, čaše te reduktor i zupčanike na motoru za pečenje dok su pretjerano pekli janjca. Hojski je pokleknuo i pristao.
Kucnuo je 21 sat tog 20. srpnja. U tri automobila dovezlo se ukupno 11 ljudi među kojima slavljenica i organizator. Hojski je već bio uvelike za roštiljom i pekao im vratinu, pileće batake, kobasice... Čaše su se punile bambusom. Cajke su treštale proplankom. Veličanstvenih 11 je slavilo, divilo se imanju, pogledu na grad na dlanu, a Hojski u svojoj tišini pekao je i servirao im hranu te u glavi umjesto glasnih cajki, “preslušavao” note Boba Dylana i U2. U koje točno vrijeme je došao trojac koji mu je zamalo oduzeo život, ni toga se ne sjeća jer ih je brojčano uvijek bio isti broj, ali su neki gosti odazili a drugi dolazili. Otišao je i Ante ostavivši prijatelja Nenada, kako on sam tvrdi, zapravo s ubojicama.
- Nisam ni sanjao da ću na prijateljevo inzistiranje ugostiti ubojice. Jedan od njih kojem ni ime nisam znao, rekao mi je da okrenemo zadnju rundu i to iz mojih pehara koji su od murano stakla i kristala. Rekao sam da zaboravi tu ideju jer su pehari teški i po šest kila. Mislio sam da su shvatili što im govorim jer nije bilo jadikovki, a kad ono... uslijedilo je glasno dijalektalno urlikanje: “Ja ti se ne mičem iz dvorišća dok se ne napi'mo iz tvojih pehara!” I nakon tog mog ‘ad acta’, nedostaje mi film od tri dana. Mlatilo me se svim i svačim. Izbili su mi i dva kutnjaka. Valjda sam ih progutao. Pola plombi mi je ispalo. Ostali zubi mi se klimaju. Krvarenje lijeve ruke nije prestajalo pa su mi je zamalo i odrezali. Danas kao da je ni nemam. Doktori su mi podvezivali i arterije vene. Vjerojatno sam se i branio od udaraca - prisjeća se još Hojski, pretpostavljajući da je ekipa nakon iživljavanja i prije bijega, ipak ispila do kraja svoje vino iz njegovih pehara od kojih su nekolicinu i porazbijali.
Smršavio 17 kilograma
Zbog punih 50 dana provedenih u bolnici i pokušaja da opet stane na noge, propao mu je i posao u Hong Kongu. Imao je dogovor za pozamašnu zaradu, ali bez mobitela sve to vrijeme nesuđeni partner, baš kao i prijatelji koji nisu znali što ga je snašlo, slali su mu SMS-ove s upitom je li živ. Mnogi ga pamte kao komercijalistu i direktora niza firmi koje su se bavile sanitetskim materijalom i aparatima za dijalizu.
- Bavio sam se time 26 godina. Sve što sam nekada prodavao, u ovih 50 dana po bolnicama sam isprobao na vlastitoj koži u najtežim mukama. Kolateralna šteta uvijek nastane, pa tako i sada. Umjesto posla i bolje budućnosti, trenutno me dalje čeka niz pretraga, brojne kutije tableta, ali i dovođenje kuće i okućnice u red. Kad sam početkom tjedna napustio bolnicu te se 17 kilograma lakši u pratnji policajaca vratio kući koja je do tada bila zapečaćena, došlo mi je da zaplačem. Emocije su navrle, a nas je zaplahnuo nesnosni smrad usmrđenog mesa, voća, povrća, žohara... Svega što je ostalo od zabave - dodaje Hojski, koji smatra da šteta na domu, prema prvim procjenama, premašuje 5000 eura.
Trojica uhićenih krivaca i dalje odbrojavaju pritvorske dane i čekaju da se ispitaju svi svjedoci kako bi se odlučilo o njihovom puštanju na slobodu do početka sudskog procesa. Jedan od članova obitelji bivšeg malonogometaša Franje odbacuje neke dijelove prijave.
- Nije istina da se taj čovjek jedva izvukao sa samrti. Franjo mi je to jutro kad se vratio, rekao da je bilo nesuglasica i da su čovjeka ostavili u kući nakon što su pobjegli autom. Vozilo sam vidio i nije oštećeno. Ali njegova priča je drukčija. Navodno je netko razbijao po kući pa se vlasnik krenuo tući i prvi ih napao. I dok je Franjo tražio ključeve od ograde da izađu van autom, druga dvojica su Nenada mlatili. Tek drugi dan Franjo je pozvan na obavijesni razgovor i od tada ga nismo vidjeli. Na kraju je ostao bez posla u Intersparu jer poslodavca ne zanima razlog spriječenosti dolaska na posao - pojašnjava član obitelji uhićenog Franje koji na spornoj zabavi nije bio.
Iako se cijeli život druži s ljudima koji su poznati na domaćoj sceni, Hojski se pita što zapravo znači riječ 'poznat'. Od 1996. do 2008. godine aktivno je kao pasionirani amater igrao golf, osvajao druga i treća mjesta, naredao više od 80 pehara iz različitih zemalja. Ponosno ih i danas ima poredane na zidiću dnevnog boravka. Osim Ladića s kojim je doista u prijateljskim odnosima, a tome svjedoči i činjenica da Ladić u njegovoj garaži već godinama drži svoj unikatni Mercedes star skoro 30 godina, Hojski je odmjerio svoje golferske sposobnosti i s Tonijem Kukočem. Bilo je tu i dama, poput kćeri pojedinih pjevača, a uz bok su mu često znali biti i razni poduzetnici te šefovi policije. Od dražih golferskih srazova pamti i onaj od prije desetak godina s Janezom Janšom na Bledu.
Nije golf mondeni sport
- Golf košta manje nego tenis ili skijanje ako se dobro organizira. Nije to mondeni sport kako se misli. Oprema nije potrošna roba kao teniski reket, nego ona je za cijeli život. Prije par godina odložio sam svoju golfersku opremu zbog niza problema koji su zaredali. Iscrpio me i sudski proces oko moje stare nekretnine u Jurjevskoj ulici. Bila je to vila od 700 četvornih metara vrijedna gotovo dva milijuna eura. Žrtva sam jednog ginekologa koji je krivotvorio moje potpise... Muka mi je o tome i pričati jer ta sudska agonija traje već devet godina. Različiti ljudi duguju mi zapravo više od 500.000 eura. Nakon ovog posljednjeg inicidenta gdje sam zamalo izgubio glavu, pitam se potiho želi li me doista neko ubiti. Trojici mojih ubojica sigurno paše što sam ostao živ jer će im zatvorska kazna biti manja za pokušaj ubojstva, ali zasigurno ima pojedinaca koji bi rado da sam otegnuo papke - naglašava zabrinuto Hojski prisjetivši se kako mu, zbog izgubljene kuće na prevaru u glavi još odzvanja rečenica jednog poznanika: “Ako stvar zapne, bilo bi dobro da Nenad nestane s ovog svijeta”.