ZAGREB - Kada je HDZ preuzeo vlast krajem 2003., ministar financija Ivan Šuker godinama se žalio da mu je koalicijska Vlada ostavila proračunski deficit mnogo veći nego što su formalno prikazivali. I MMF je u konačnici presudio da je Vlada Ivice Račana ostavila manjak u državnoj blagajni od 6,3 posto BDP-a, a ne 4,5 posto kako je tvrdila.
Slična situacija
Slično bi se, dođe li do smjene vlasti, moglo dogoditi i Šukerovu nasljedniku. Premda se u međuvremenu mijenjala metodologija izrade proračuna, a bilo je i godina u kojima je deficit znatno smanjen, ukupni proračunski manjak u 2011. godini mogao bi biti gotovo isti kao i 2003. Naime, Vlada predviđa manjak od 4,3 posto BDP-a, ili 14,9 milijardi kuna, a MMF istodobno u svoim zaključcima s nedavnog boravka u Hrvatskoj procjenjuje da će deficit iznositi 6 posto BDP-a.
- Na simboličnoj razini može se reći da je situacija slična, premda su struktura i uzroci deficita ponešto različiti. Međutim, ta sličnost implicira zaključak koji je vrlo upitan: da Hrvatska nije spremna živjeti bez deficita i da je nemoguće bilo što napraviti. Ne bih se s tim složio - kaže Danijel Nestić, ekonomist sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.
On smatra da je fiskalna konsolidacija u Hrvatskoj moguća, samo građanima treba dobro objasniti zašto je nužno poduzeti mjere štednje, dokad će one trajati i koji je njihov cilj.
Povrat duga
- S ekonomskog aspekta, smatram da bi bilo najbolje kada bi proračun bio potpuno uravnotežen, pri čemu se mogu javiti umjerene oscilacije tako da se u dobrim vremenima ostvaruje suficit, a deficit bi se mogao javljati samo u razdobljima recesije - ističe Nestić.
Ako bismo se držali te ekonomske logike, sada bi bilo više opravdano imati deficit nego prethodnih godina kada je ekonomija bila u ekspanziji. Međutim, hrvatski su političari uvijek vodili više računa o kratkoročnim političkim ciljevima. Početkom 2000-ih to su bile državne investicije, a otkad je HDZ na vlasti, u prvom su planu razna socijalna prava. Od 2003. do 2011. proračun je povećan sa 77 na 122,3 milijarde kuna.
- Rashodi su u međuvremenu znatno rasli, ali uglavnom za tekuću potrošnju: zaposlene, mirovine, socijalu, subvencije,... Pitanje je koliko je to odgovaralo ekonomskoj snazi zemlje, a koliko političkim ciljevima - pita se Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Kao primjer navodi javnu upravu kod koje je vidljiv osjetan rast plaća i broj zaposlenih, “ali to se nije odrazilo kroz rast produktivnosti”.
Ono što se izdvaja kao trošak za koji je najteže izdvajati novac su kamate. One su u međuvremenu više nego udvostručene: 2003. izdaci za kamate iznosili su 3,4 milijarde kuna, a iduće godine bit će 7,4 milijarde kuna.
- Početkom desetljeća Hrvatska je bila jedno od najbrže rastućih gospodarstava u Europi. To je bilo razdoblje optimizma i rast se uvelike temeljio na državnim investicijama. Sada je hrvatska ekonomija jedna od rijetkih u Europi koja i dalje bilježi pad, a okruženje je takvo da svugdje vlada pritisak na smanjenje javne potrošnje - objašnjava Šantić.
Tom pritisku okruženja Hrvatska se “uspjela” othrvati, pa je potrošnja tek ove godine “zamrznuta”, što teško može biti dovoljno ako se uzme u obzir stanje hrvatske ekonomije.
Sve međunarodne institucije, od MMF-a i Svjetske banke do EBRD-a, ovih su dana ponavljale da je Hrvatskoj potreban novi model rasta koji će se više oslanjati na privatni sektor i izvoz.
Život s deficitom
Za to su nužne reforme koje uključuju i konsolidiranje javnih financija. Nema sumnje da će Šuker reći da su one danas mnogo urednije od onih koje je naslijedio. Osim toga, Vlada je upravo donijela Zakon o fiskalnoj odgovornosti koji, uz ostalo, kaže da će se rashodi morati smanjivati svake godine za jedan postotni poen BDP-a dok ne dođu na nulu.
Međutim, ostaje činjenica da hrvatska ekonomija kontinuirano živi s visokim deficitima. Ako političari to nemaju volje promijeniti, zakon će biti od male pomoći.
Mirovine i plaće narasle za 21 milijardu
Samo za plaće i mirovine, primjerice, u proteklih je osam godina potrošeno oko 21 milijarda kuna više. Pritom je važno napomenuti da je broj umirovljenika u međuvremenu porastao za 50.868, a HDZ se odlučio i za povrat duga umirovljenicima, što je aranžirano mimo proračuna.
Izračuni su govorili da će za to ukupno trebati izdvojiti 10,3 milijarde kuna, od čega je dosad isplaćeno oko četiri petine. No, znatno su rasli i izdaci za zdravstvo, subvencije, razna socijalna davanja...