ZAGREB - Naravno da trošimo više od Čeha, Slovaka i Poljaka. Dok sam ja osamdesetih išla u Trst po traperice i starke, oni su bili pod željeznom zavjesom i dolazili su k nama u plastičnim sandalama i čarapama boje noge. Mi se možemo uspoređivati samo s Talijanima - ističe prodavačica iz skupe trgovine u centru Zagreba.
Posljednja kuna za odjeću
U svom mišljenju nikako nije usamljena. Kako se poslije pokazalo, na sličan je način reagirala većina posjetitelja zagrebačkih trgovina. Ni najmanje ih nije iznenadilo istraživanje austrijske agencije RegioPlan Consulting kako prosječno tročlano hrvatsko kućanstvo godišnje za odjeću izdvoji 930 eura, više od Slovaka koji troše 750 eura, Čeha sa 580 te skromnih Poljaka koji za garderobu potroše samo 520 eura.
Prema tome, Hrvati su modno najosvješteniji narod u središnjoj i jugoistočnoj Europi, a većina naših sunarodnjaka to doista i misli, pa se u skladu s tim i ponaša, trošeći posljednju kunu na modernu odjeću.
Duga je to tradicija, kimaju glavom starije gospođe koje smo pokušali šokirati nemilosrdnim brojkama.
Prisjećaju se 60-ih godina i Trsta u koji se hrlilo iz bivše Jugoslavije, s teško ušteđenih 200 maraka za koje je trebala i potvrda iz banke da ne bi bilo problema na granici.
I tijekom teških ratnih godina Hrvati su odlazili u šoping, imućniji u Austriju, siromašniji u Mađarsku, a pod krinkom da kupuju hranu, ne bi odoljeli kupnji nekakve “krpice”, barem za utjehu.
Danas vidiš, sutra nema
- Eto, ispucale smo se tada, pa smo sada mirne - sliježu ramenima umirovljenice.
Hrvati i danas prednjače u kupnji odjeće, što je pogotovo došlo do izražaja kada su se prije nekoliko godina kod nas počeli otvarati dućani koji su prije postojali u susjednim zemljama, kao što je španjolska Zara, srednje klase i prosječnih cijena.
Zagrebačka Zara navodno prodaje najbolje u regiji, pa se prije sniženja sva odjeća slije u zagrebački dućan kako bi zadovoljili apetite vjernih i izdašnih hrvatskih kupaca.
- Ne, nema vam više niti jednog komada tih traperica. A ne, nema tog remena još od nedjelje. Ovaj utorak nismo imali dopunu kolekcije i nedostaje pola dućana. To vam plane za vikend - uzvratila je jučer prodavačica u Zari na naše iznenađenje kako je moguće da nema stvari koje smo vidjeli prije tri dana.
Planu i dječje kolekcije
Još je drastičniji primjer dječji odjel istog dućana gdje u nekoliko dana nestanu cijele kolekcije odjeće za djevojčice.
Tako se prva ljetna robica, haljinice i maijce kratkih rukava koje su došle u ožujku, dok su se još nosile čizme i zimske jakne, rasprodala u rekordnom roku. Simpatična voditeljica bila je tako razdragana što se potvrdila njezina procjena da je to najbolja kolekcija dosad i da će se sve rasprodati.
Posjetiteljice dućana visoke mode, gdje cipele stoje nekoliko tisuća kuna, vole isticati kako je bolje kupiti jedne skupe, nego tri para prosječnih cipela.
Tridesetogodišnja djevojka izašla je jučer iz Dolce&Gabbane s cipelama u ruci i pohvalila se da ih je platila 2000 kuna.
Sastavni dio života
- Vidite, to uopće nije puno, a mogu ih nositi u proljeće i jesen. Moja je plaća veća od hrvatskog prosjeka, ali daleko je to od neke velike plaće. I cipele nisam kupila na rate jer me to zavara. Uštedim, platim u kešu i mirna sam neko vrijeme - izložila je svoju teoriju.
Većina luksuznih trgovina tvrdi da ima svoje stalne kupce, dobrostojeće Hrvate, koji po sezoni kupe više komada skupe odjeće, od odijela i haljina do cipela, ali dobro im dođe i impulzivna kupnja 30-godišnjaka s prosječnim primanjima. - ‘Singlice’, ali i slobodni dečki, koji još nemaju obitelj pa vjerojatno ni kredite, također su naši kupci. Kupe uglavnom na više rata, ali to nije problem - potvrđuju prodavačice.
Međutim, upravo se među tom populacijom u Češkoj godinama kretala mlada Hrvatica Dora koja je živjela u Pragu, i nikako se nije mogla načuditi nezainteresiranosti mladih Čeha za odjeću. Njima je to nepotreban luksuz. Radije će otići na koncert, u kino, kazalište ili na izložbu. Hrvatima su, pak, kazalište i kino luksuz, a moderna odjeća nužni, sastavni dio njihova života.
'Šoping smo kratili finom kavicom'
Ksenija Urličić, zaštitno lice Hrvatske radiotelevizije:
Ksenija Urličić otkriva da je šoping u Trstu znatno obilježio njezinu mladost i tamo nije kupovala samo odjeću i obuću, nego i razne dodatke za kuhanje.
- Dok sam bila mlađa, često sam odlazila do Trsta. Putovala sam autobusom ili automobilom, ovisno o tome koliko nas je išlo. Kao i svakoj ženi, cipele i torbe bile su moja velika strast pa sam ih uvijek kupovala u Italiji jer sam tamo mogla naći najmodernije modele. Ipak, u šoping u Trst nisam išla samo radi odjeće i obuće, nego i radi hrane, pa sam često kupovala parmezan i različite začine i dodatke za kuhanje koje tada nije bilo moguće kupiti u Hrvatskoj. Obično bismo ujutro jako rano, već oko pet sati, krenuli prema Trstu kako bismo došli što prije jer su se trgovine zatvarale u podne. Tijekom pauze najčešće bismo otišli na ručak u hotel Miramare. Prije je to bio poseban doživljaj, a danas je i u Zagrebu na svakom uglu pizzeria i špageterija - rekla je Ksenija Urličić. ( A. Lu.)
Slaven Letica,hrvatski kolumnist i političar
Slaven Letica smatra da su prošla vremena kada je trebalo putovati u drugu državu da se kupe odijela poznatih modnih marki ili neke bolje traperice i cipele.
- Prije nekoliko desetljeća postojala su dva odredišta za šoping, Graz i Trst. Budući da sam ja iz dalmatinskih krajeva, češće sam obavljao kupnju u Italiji. Nije to bilo ništa posebno - ujutro bismo krenuli rano jer nam je trebalo oko četiri sata do Trsta. Moj prijatelj Željko Žutelija vozio je brzo pa nam je katkad trebalo i manje. Sjećam se da nam je jednom čak i otpala ‘felga’ usred vožnje koliko smo jurili. Kada bismo došli tamo, kupili bismo par dobrih odijela, nekoliko traperica i kvalitetnih pari cipela. Nakon toga bismo popili kavu i pojeli nešto u dobrom restoranu, a zatim se vratili kući. Uglavnom bi ti šoping izleti trajali cijeli dan. Mnogi su putovali i autobusima, ali ja nisam bio pobornik tog načina vožnje. Samo sam dva, tri puta putovao autobusom do Trsta, i nikad nisam puno trošio na odjeću - kaže Letica. ( A. Lu.)
Tihana Harapin Zalepugin, modna agentica
Tihana Harapin Zalepugin s radošću se sjeća prvog odlaska u kupnju u susjednu Italiju, koji je financirala prvim zarađenim novcem kada je imala 20 godina.
- Obožavala sam ići u Trst. Nakon što sam radila na Velesajmu, na prvoj godini fakulteta, i zaradila nešto novca, s prijateljicama sam se uputila u kupnju. Išle smo automobilom i kupila sam samo nekoliko stvari. Poslije smo u Trst odlazili prije sezone i uvijek bih bila zadovoljna, čak i kada bih kupila samo dvije ili tri stvari - otkrila je Tihana koja je tamo često kupovala cipele, torbice ili neki atraktivan komad odjeće.
- Trst sam voljela i zbog finih kavica koje smo tamo pili, a bilo je i dobrih restorana. Imala sam omiljene trgovine u kojima sam kupovala, no nikada nisam uzimala traperice ili tenisice koje bih mogla kupiti i u Zagrebu, nego nešto što je bilo drugačije od ostale ponude - objasnila je Tihana koja je u tom razdoblju na kupnju u Trstu trošila između 300 i 500 tadašnjih njemačkih maraka. ( Ma. Ku.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....