Nakon što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo postupak protiv predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava u četvrtak se oglasio priopćenjem, koje potpisuje Ivan Zvonimir Čičak, a koje prenosimo u cijelosti.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (Povjerenstvo) pokrenulo je 20. siječnja 2016. postupak protiv predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović zbog utvrđivanja „vjerodostojnosti dužnosnika“. Naime, Predsjednica je povrat novca od svoje predsjedničke kampanje odlučila uplatiti HDZ-u čiji je kandidat bila, s ciljem da se novac kasnije postupno uplaćuje u humanitarne svrhe, što je Predsjednica i radila i o tome obavještavala javnost koja je jedini vjerodostojan sudac ispravnosti njenog djelovanja. Povjerenstvo inače smatra da Predsjednica nije u sukobu interesa, no sporno im je što je Predsjednica u nekoliko navrata odlučivala o tome kome će se taj novac uplatiti i osobno nazočila dodjeli donacija. Ujedno, oni drže da je Predsjednica time nastavila surađivati s bivšom strankom, iako to ne bi smjela.
Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora (IO HHO) smatra da stavom kako Predsjednica nije u sukobu interesa prestaju daljnje ingerencije Povjerenstva vezane uz daljnju prosudbu „vjerodostojnosti dužnosnice“ Kolinde Grabar Kitarović. Sve drugo je voluntarističko tumačenje zakona, budući ne postoji zakonska odredba kojom bi Predsjednici bilo zabranjeno surađivati s njezinom bivšom strankom ili bilo kojom drugom. Dapače, u demokratskim društvima suradnja Predsjednice s pojedincima, skupinama građana pa tako i s političkim strankama najnormalnija je stvar. Propitkivanje Predsjedničine vjerodostojnosti zbog načela obnašanja javne dužnosti time je doista ušlo u sferu političkog arbitriranja, što je i inače praksa D. Orešković i njenog Povjerenstva. IO HHO-a smatra da i ova odluka Povjerenstva svjedoči o kontinuitetu neobjektivnog i politički motiviranog „sudovanja“ predsjednice Povjerenstva Dalije Orešković i Povjerenstva u cjelini, a čija je djelatnost višekratno bila predmetom kritika javnosti.
Najnovija odluka Povjerenstva samo je jedan u nizu „bisera“ djelovanja Povjerenstva i njegove predsjednice D. Orešković. Vidljivo je to i iz internog obračuna institucija koje se bave zaštitom podataka putem afere koju je D. Orešković montirala vodstvu Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP) s ciljem uklanjanja čelnih ljudi s rukovodećih mjesta.
Naime, dana 4. svibnja 2015. Povjerenstvo je sazvalo konferenciju za medije na kojoj je obavijestilo javnost da su sa svojih web stranica uklonili sve imovinske kartice dužnosnika po nalogu AZOP-a, tvrdeći da to čini zato što nemaju tehničkog rješenja u roku od 8 dana ispraviti nepravilnosti na koje je ukazao AZOP svojim rješenjem od 20 travnja 2015. Čim je AZOP demantirao da je naložio uklanjanje kartica, Povjerenstvo je u roku od 4 dana vratilo imovinske kartice s „korigiranim podacima“, iz čega je moguće vidjeti da se radi o očitoj kontradikciji, kao i da je Povjerenstvo lagalo kad je izjavilo da nisu imali vremena za usklađivanje podataka sa Zakonom o sprječavanju sukoba intersa. Međutim, imovinske kartice su, unatoč tome, i dalje zjapile prazne ili poluprazne, bile su nepregledne i neusklađene zbog inicijalno nezakonite i
nepotpune objave od strane Povjerenstva. AZOP je, naime, korektno još u veljači upozoravao Povjerenstvo na nepravilnosti u objavi imovinskih podataka dužnosnika. Povjerenstvo je ignoriralo argumente AZOP-a, da bi mu potom, samoincijativno uklonivši imovinske kartice, namontiralo aferu i iniciralo medijski linč. Vlastite propuste i pogreške imputiralo je AZOP-u, pa ne možemo ne primijetiti veliku sličnost između ove umjetno stvorene afere i aktualne „afere“ s Predsjednicom Republike. Povjerenstvo je licemjerno tvrdilo da je rješenje AZOP-a veliki korak natrag, aludirajući pri tom da je AZOP naložio skrivanje podataka, što je apsurdno, budući je nepotpune imovinske kartice dužnosnika objavilo upravo to Povjerenstvo. Između ostalih, neuredna je bila imovinska kartica Peđe Grbina, Arsena Bauka, kao i Jadranke Kosor, čija je kartica bila poluprazna, pa je njezina medijska halabuka bila upravo proporcionalna urednosti njezine kartice. Što se pak rečene Dalije Orešković tiče, ona u svojoj kartici nije prijavila osobni dohodak svoga supruga. Sve navedene podatke bilo je, a i sada je moguće pratiti na web stranicama Povjerenstva.
Vlada RH potom je uputila prijedlog Saboru za hitnu smjenu čelnika AZOP-a, ravnatelja Ante Rajkovače i zamjenice ravnatelja Dubravke Dolenc. Oni bi bili nečasno smijenjeni s obrazloženjem da se nisu argumentirano obratili Europskoj komisiji (EK). Nakon intervencije iz Bruxellesa Sabor nikad nije glasao o zahtjevu Vlade za smjenu, pa se na čelu AZOP-a i dalje nalaze iste osobe. Koliko je daleko išao ovaj politički „igrokaz“ vidljivo je i iz činjenice da je Povjerenstvo pro forma tužilo AZOP Upravnom sudu, da bi zatim povuklo tužbu, jer je u međuvremenu Sabor, na inicijativu Vlade, donio dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa, s retroaktivnim djelovanjem (sic!), čime je de facto poništio rješenje AZOP-a.
D. Orešković je još 17. svibnja 2015. u intervjuu „AL JAZEERI“ vidovito najavila buduća rješenja koja su se nažalost i ostvarila. Tada je izjavila: „Ukoliko djelovanjem drugih nadležnih tijela, primjerice izmjenama i dopunama Zakona ili donošenjem novog rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, sav trenutačni tehnički posao postane bespredmetan, kaže Orešković, istog trenutka vratit će se na objavu podaci u istom onom sadržaju i ospegu kako je bilo i prije. A ukoliko upravna tužba postane bespredmetna, Povjerenstvo će je povući.“
Time je Sabor postupio suprotno mišljenju Katedre za upravno pravo PFZG koja je podržala zakonitost rješenja AZOP-a. Konačno, i praksa EU potvrđuje da je AZOP donio zakonito rješenje. Dana 18. lipnja 2015. radna skupipina iz članka 29. Direktive 95/46 izrazila je zgražanje zbog ovakvog miješanja Vlade u rad neovisnog tijela za zaštitu osobnih podataka, potvrdivši to svojim službenim priopćenjem.
Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora smatra da D. Orešković i njeno Povjerenstvo nemaju moralno pravo donositi odluke ni o čijem sukobu interesa, a kamoli propitkivati i politički procjenjivati djelatnost Predsjednice Republike. Sama praksa i neujednačenost kriterija u ocjenjivaju pojedinih slučajeva zorno pokazuju neobjektivnost i pristranost D. Orešković i njenog društva, kako onih u Povjerenstvu, tako i onih u sjeni.
Nadamo se da će nova vlast sagledati cjelovitu aktivnost i D. Orešković i njenog Povjerenstva i na čelo tih institucija dovesti objektivne i stručne osobe koje uživaju ugled u javnosti, budući se radi o prevažnoj materiji za demokratsko funkcioniranje hrvatskog društva
IO HHO smatra da se u ovom slučaju radi samo o jednoj u nizu akcija provođenja u djelo nauma bivšeg predsjednika Vlade Z. Milanovića o „stvaranju pakla“ novoj vlasti koji namjeravaju stvoriti snage poražene - na izborima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....