Zlata Đurđević ima podršku lijevo-liberalne oporbe, dok HDZ prozivaju kako je sudjelovala u Milanovićevu nezakonitu procesu. Đurđević, koja se natječe za čelnicu Vrhovnog suda, za RTL je otkrila kakav je njezin odnos s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem, čije je kandidatkinja, i poznaje li ga osobno.
- Ne. Nisam imala nikakve niti privatne, niti službene, niti poslovne kontakte s gospodinom Milanovićem. Prvi put smo se susreli početkom ožujka kad me pozvao na razgovor vezano za kandidaturu za predsjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
On je rekao da je bilo pet kandidata, da je obavio razgovore s njima i da se odlučio za mene. Smatram da sam ostvarila izuzetne uspjehe u svom poslovnom životu. Redovita sam profesorica kaznenog procesnog prava. Bavim se i pravosuđem općenito te kaznenim pravosuđem i ljudskim pravima. Imam i međunarodna priznanja te ugled. Imam više od 100 objavljenih radova, više od 100 javnih izlaganja. Bila sam predsjednica hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, a osim toga, specijalizirala sam na najboljim svjetskim sveučilištima kao što su Cambridge, Berkeley i Yale - rekla je.
S obzirom da već mjesecima traje prijepor oko izbora čelne osobe za Vrhovni sud i da je 70 ruku u Saboru protiv nje, upitana je i je li pomišljala da odustane od svega.
- Nisam. Ja imam sigurno mjesto na fakultetu. Smatram da imam najbolji posao na svijetu, ali s obzirom da sam pokazala aspiraciju i težnju da budem sutkinja na međunarodnim sudovima, i sad sam rezervna kandidatkinja za Europski sud za ljudska prava, smatrala sam da mi moji integritet i znanje ne dopuštaju da jednu takvu poziciju odbijem kad se radi o Republici Hrvatskoj.
Đurđević je za RTL otkrila i što misli kako će proći u Saboru te zašto se nije javila na prvi poziv. Je li tad uopće razmišljala o toj funkciji ili je ista nije zanimala dok je nije spomenuo sam predsjednik?
- Programi su tek dostavljeni predsjedniku, tek su stavljeni u javnost, mislim da je naša politika ipak sazrela u odnosu na 90-e i da će cijeniti stručnost, izvrsnost, etičnost, a ne podobnost ili neke iskonstruirane i manipulativne tvrdnje koje zapravo nemaju utemeljenja u pravu.
- Ja sam se javila u siječnju za Europski sud za ljudska prava. To je u to vrijeme bila moja intencija, bila sam i na intervjuima. Nekako se ne javljam na više takvih pozicija istovremeno. Osim toga, ovo je jedna pozicija za koju sam smatrala da imam karakteristike, ne znam, možda mi neki raniji razgovori s predsjednikom Milanovićem nisu davali nadu da bi on mene predložio.
Predsjednik je ustavni predlagatelj, mislim da to nije isto kao kad se javljate za Ustavnog suca. Jer ovdje Ustav, kao i kod glavnog državnog odvjetnika, predviđa ne samo da vas bira neko političko tijelo, nego da vas i predlaže predsjednik, tj. Vlada. Postoji ovlašteni predlagatelj, logično je da vas on kontaktira ako je zainteresiran. Javni poziv otežava tu situaciju i ne možete imati pozitivan ishod. Ako kažemo da Ustavom određen predlagatelj ima pravo izabrati svog kandidata, obavijestiti ga o tome i nagovarati ga da se prijavi na tu poziciju, u tom slučaju gdje imate javni poziv imate samo dvije opcije. Jedna je tajni dogovor ili da bude javno obznanjen. Kad je javno obznanjen, onda se događa ovo što se sad meni događa. To nije u redu prema drugim kandidatima, jer su oni naravno obeshrabreni ako imate kandidata za kojeg je unaprijed bačena kocka.
"Sad ste u istoj poziciji - vama je HDZ rekao da vas ne želi" - Đurđević je to ovako komentirala:
- Svima je rečeno ne. Ali recimo, druga opcija koja se očito preferira u našoj javnosti i politici je ta da ja budem tajna kandidatkinja. Da sam se tajno dogovorila s Milanovićem, pa javila na prvi poziv, to bi bilo javno prihvatljivo. Tajni dogovori s vlasti nisu nikako prihvatljivi, a kamoli kad bi se radilo o izboru sutkinje. Ima li sutkinja integritet ako se mora tajno dogovarati s predsjednikom ili saborskom većinom? Da možda donosi neke presude u tajnosti? To nije prihvatljivo. Čak ni sa strane politike, a kamoli predsjednice Vrhovnog suda.
Objasnila je i kako ona osobno vidi Vrhovni sud te otkrila što bi promijenila.
- Najvažnije u našem pravosuđu je da se pokuša vratiti povjerenje javnosti. Javnost ima vrlo nisko povjerenje u pravosuđe. Pravosuđe ovisi o povjerenju javnosti. Rad pravosuđa temelji se na autoritetu. Pravosuđe može imati legitimitet samo ako ima povjerenje javnosti. I najnovije izvješće pokazuje da hrvatsko pravosuđe ima najniže povjerenje od svih u EU. Čak 80 posto građana smatra da sudstvo nije neovisno i da radi loše. Vidimo negativan trend u odnosu na 2016. i 2017. kad je to mislilo 60 posto ljudi. S obzirom na trendove, ne možemo nikako reći da sudstvo radi dobar posao. Ne može netko tko je na čelu vlasti, a istovremeno ima te negativne trendove, obavljati dobar posao.
Posljednjih nekoliko mjeseci puno se pričalo o slučaju Mamić i drugima koji su iskoristili dvojno državljanstvo i pobjegli. Đurđević je upitana je li Vrhovni sud to mogao spriječiti.
- Upravo pišem rad o tome, to je dosta složeno. Kao profesorica mogu reći da sam primijetila da svi govorimo o sigurnosnim mjerama, no postoji druga mjera koja se trebala primijeniti - istražni zatvor. Vrhovni sud ima mogućnost odrediti istražni zatvor. Osuđena osoba nema se pravo braniti sa slobode i ako postoji opasnost da će pobjeći, Vrhovni sud dužan je učiniti sve što je potrebno da bi spriječio bijeg. Onog trenutka kad mu je izrečena kazna, a ona ne mora biti veća od 5 godina. Pitanje jest je li to trebao napraviti već prvostupanjski sud. Fakultativni pritvor znači da sud procijeni da postoji opasnost. Oni su procijenili da opasnost ne postoji. A on je ipak pobjegao, ocjena je bila pogrešna. Suci moraju procjenjivati i kad je netko osuđen nepravomoćnom presudom. Netko tko ima dvostruko državljanstvo i ako mu izreknete tako visoku kaznu, sve okolnosti prije mijenjaju se kad je on osuđen.