POTOMCI VOJNIKA

'DOŠLI SMO SE POKLONITI PARTIZANSKIM, ŽIDOVSKIM, NJEMAČKIM... BAŠ SVIM GROBOVIMA!' 600 Njemaca odalo počast na Mirogoju

Bio sam ovdje kad mi je bilo 18 godina. Predali smo se partizanima u Ilirskoj Bistrici. Ovdje, na ovom mjestu, pokopan je moj zapovjednik, kaže Joseph Thalhammer

Korak po mukotrpan korak, oslanjajući se na dva skijaška štapa i uz pomoć svoje dvije kćeri, Joseph Thalhammer spušta se prema groblju njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata na zagrebačkom Mirogoju.

Oko njega se vrzma gotovo 600 sunarodnjaka koji su jučer položili vijence na 9 mirogojskih spomenika žrtvama rata - uz njemačke vojnike, odali su počast i partizanima, domobranima, Židovima, palima u Domovinskom i Prvom svjetskom ratu i drugima - ali 87-godišnji Thalhammer jedini je koji je poznavao nekoga tko je ovdje pokopan i jedini koji je u Hrvatskoj ratovao u uniformi Wehrmachta.

Joseph Thalhammer: Nekad zarobljenik, poslije turist u Hrvatskoj

Mnogi umrli od tifusa

- Zapravo, ne može se baš reći da sam ratovao - kaže hrapavim glasom. - Nisam vidio previše borbi jer sam mobiliziran na kraju, u travnju 1945., kad sam bio 18-godišnjak. Poslali su me prvo u okolicu Trsta, poslije sam bio stacioniran oko Čakovca, a u svibnju 1945. predali smo se partizanima u Ilirskoj Bistrici. Ovdje, na ovom grobnom polju, pokopan je zapovjednik moje grupe - prepričava.

Poslan je u zarobljeništvo, prvo u Petrinju, a potom u Sunju, a Njemačku je sljedeći put vidio tek 1948. godine, u prosincu.

- Bilo je grozno, posebno na početku. Mnogi su umrli, najviše od tifusa - prisjeća se Thalhammer, kojega iskustvo sa zarobljeništvom nije pokolebalo u namjeri da ponovno posjeti Hrvatsku.

Došli s agencijom Riva

- Prvi put sam se vratio već 1958., obišao sam sva ta mjesta, a od tada sam i svake godine ljetovao na Jadranu - kaže taj nekadašnji njemački vojnik. Skupina s kojom je doputovao u Hrvatsku samo je dio brojnih veteranskih grupacija diljem Njemačke koje okupljaju bilo nekadašnje pripadnike njemačke vojske, bilo njihove potomke.

Ovaj posjet organiziralo je Interesno udruženje ratničkih, veteranskih i vojničkih udruga okruga Rosenheim, koje svake godine posjeti barem jednu lokaciju na kojoj se nalazi neko vojno groblje, s naglaskom na ona gdje su pokopani njemački vojnici. Logistički zahtjevan dolazak u Hrvatsku, koji je organizirala turistička agencija Riva Tours, ima i dodatni cilj, promovirati skorašnji hrvatski ulazak u Europsku Uniju, objašnjava vođa puta i predsjednik Udruženja Pius Graff.

- Kod nas u Bavarskoj svako malo mjesto ima veteransku udrugu, od kojih su neke stare i po 200 godina. Isprva su osnivane zato da podupiru udovice. Danas više nema ratnika, to su sada uglavnom rezervisti Bundeswehra, a mi okupljamo gotovo 90 manjih udruga u našem okrugu.

Bili 2009. u Puli

Prošli smo cijelu Europu: Staljingrad (današnji Volgograd, op.a.), St. Peterburg, Stettin (poljski Szczecin, op.a.), Pariz, Rim, išli smo i u Ameriku, u El Alamein... U Hrvatskoj smo, inače, već jednom bili, 2009. godine na vojnom groblju u Puli. Naš je cilj širiti razumijevanje među ljudima i narodima.

Oni koji su sudjelovali u Drugom svjetskom ratu više ne putuju s nama, za njih je to prezahtjevno, to su sada uglavnom njihova djeca, sestre, braća ili unuci, a negdje već i treća generacija.

Vidjeli ste da u ovoj našoj grupi ima i mladih od 25 godina pa sve do onih starijih koji su još vitalni - objašnjava Graff. Naravno, svako njihovo putovanje nije ograničeno samo na prigodničarski obilazak groblja, nego je usmjereno i na upoznavanje zemlje u turističkom aranžmanu.

U Hrvatskoj ova grupa boravi četiri dana: stigli su u četvrtak popodne vlakom u Opatiju, gdje su i smješteni po brojnim hotelima, a u Zagreb su jučer doputovali u 15 autobusa. Danas su već na Krku, gdje je za njih isplanirana enogastronomska turneja.

Kompliciran odnos

- Mi uvijek od naših putovanja napravimo lijep odmor, ali najvažnije je ipak posjetiti groblja, podsjetiti na patnju žrtava rata i nasilja - kaže Heinrich Rieberg iz njemačkoga Crvenog križa, koji se bavi traženjem posmrtnih ostataka njemačkih vojnika kojih još uvijek nedostaje, objašnjava, oko milijun i dvjesto tisuća. Hrvatska kao zemlja s vrlo kompliciranim odnosom prema Drugom svjetskom ratu - i onda, a i sada - nije nešto o čemu ovi ljudi žele razmišljati. Poručuju da je njihova misija pronositi svijetom poruku mira, a ne propitivati povijesne finese ili se ispričavati uime svoje domovine.

- Mi smo tu zato da se prisjetimo žrtava, ne želimo se baviti politikom, nismo ni za jednu, ni za drugu stranu. Za nas su svi koji leže na tim grobljima žrtve rata. Naravno da je moguće da je među njima bilo i počinitelja zločina, ali ako je netko poginuo zbog nekog nametnutog cilja, žrtva je - poručuje Rieberg.

Upravo zbog svoje pacifističke platforme, objašnjavaju, kamo god su dosad putovali bili su toplo primljeni, pa čak i u mjestima u kojima su Nijemci neusmnjivo bili agresori i zločinci, poput tadašnjeg Staljingrada.

- U Rusiji je bilo vrlo zanimljivo. Domaće stanovništvo uvijek reagira pozitivno. Važno je znati da mi ne idemo posjetiti samo njemačke grobove, nego i one ruske, židovske, poljske, partizanske... U smrti su svi jednaki - kaže Graff.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 09:18