Na širem zagrebačkom području na kojem živi oko dva milijuna ljudi prošle su godine 23 para od crkve dobila potvrdu o proglašenju njihova braka ništavnim. Time su bivši supružnici stekli pravo ponovno se vjenčati u crkvi. Postupke je vodio Međubiskupijski sud prvog stupnja u Zagrebu koji je nadležan za područje Zagrebačke nadbiskupije te biskupija Bjelovarsko-križevačke, Sisačke i Varaždinske.
Svake godine u Zagrebu se na sudu donese 20-ak “crkvenih razvoda” pa je u sedam godina 169 brakova proglašeno ništavnima. No, prošla i pretprošla godine zanimljive su po tome što je prvi put u zadnjih sedam godina sud donio više presuda o poništenju nego što je odbio poništiti brakova. Lani su poništena 23 braka, a 20 zahtjeva za poništenje je odbijeno. U 2013. je poništeno 26 brakova, a 25 zahtjeva za poništenje je odbijeno. Uz zagrebački sud, parnični postupci o proglašenja ništavnosti ženidbe vode se i na sudovima u Đakovu, Splitu, Rijeci i Zadru. Da bi presuda bila konačna, moraju je potvrditi drugostupanjski crkveni sudovi u Zagrebu ili Splitu, a ako sudionici u postupku nisu zadovoljni, mogu se nakon toga obratiti i sudu u Vatikanu.
Trošak plaća tužitelj
Troškove snosi tužitelj, onaj od supružnika koji pokreće parnicu. Prošle godine je donesen novi cjenik plaćanja sudskih troškova po kojem sudska pristojba u prvostupanjskom postupku iznosi 3000 kuna, od čega se 1000 kuna plaća na početku, a 2000 na kraju procesa. Vještačenje će tužitelja koštati 800 kuna ili 1600 ako vještak mora provesti i ispitivanje da bi donio stručno mišljenje. Drugostupanjski postupak treba platiti još 2000 kuna. Tako se troškovi cijelog postupka penju na najmanje 5000 kuna, a nerijetko i na 10-ak tisuća jer se provodi i po nekoliko vještačenja. Ako je stranka siromašna, sud je može na temelju njezine molbe osloboditi sudskih troškova ili ih smanjiti.
Iako se predstavnicima Katoličke crkve kosa na glavi diže od termina crkveni razvod - jer se brak sklopljen pred Bogom ne može razvrgnuti - u razgovoru sa svećenicima doznajemo da se sve više i žena i muškaraca raspituje o toj mogućnosti. Obično se obraćaju svećeniku koji ih je vjenčao, a on ih upućuje da se obrate biskupijama u sklopu kojih su crkveni sudovi.
Oni koji su prošli kroz tu proceduru svjedoče da je vrlo komplicirana, iscrpljujuća i dugotrajna te se ponekad može razvući i na desetak godina jer suci obično žele ispitati što više svjedoka, među kojima je gotovo neizbježan i svećenik pred kojim su se zavjetovali. Njega se, naime, smatra suodgovornim za uspjeh braka jer je, prije nego što je pristao vjenčati mladence, trebao dobro provjeriti jesu li oni jedno za drugo.
Ne želi imati djecu
Zagrepčanka, koja je prije nekoliko godina uspjela poništiti svoj prvi crkveni brak, kaže da su od podnošenja zahtjeva do izdavanja rješenja u njezinu slučaju prošle tri godine, što je, smatra, prilično brzo. Prošla je niz razgovora i ispitivanja. Detalje ne želi otkrivati jer po Kanonskom pravu svi detalji iz procesa ostaju tajna deset godina. U međuvremenu je ponovno stala pred oltar s novim odabranikom i upravo se zbog želje da opet sklopi crkveni brak obratila crkvenom sudu, i to u mjestu u kojem se i udavala prvi put.
Jedan umirovljeni zagrebački svećenik prepričava slučaj bračnog para koji nakon deset godina braka nije imao djecu. Kada je na proslavi desetogodišnjice muž ženi predložio da zatraže medicinsku pomoć kako bi zatrudnjela, ona mu je otkrila tajnu koju je godinama uspijevala skrivati - da otkako zna za sebe ne podnosi djecu. Razočarani se suprug obratio za savjet župniku te je dobio postupak poništenja braka u kojem je crkveni sud utvrdio da žena ne voli djecu i da se ne može zamisliti kao majka.
Od dušobrižnika doznajemo i za slučaj muškarca koji se crkvenom sudu obratio jer ga je žena napustila i ostavila mu na brigu troje male djece. Navodi nam i primjer žene koja je tražila i dobila poništenje braka sa svojim deset godina mlađim partnerom, a kao glavni razlog navela je neslaganje s njegovom majkom koja je bila jako vezana uz sina te nije trpjela svoju snahu. Nakon dobivenog rješenja iz Hrvatske se odselila u Italiju, gdje se ponovno udala.
- Žene su emocionalnije od muškaraca, a društvo je još uvijek jako tradicionalno i češći je slučaj da žene trpe u brakovima prije nego što odluče napustiti supruga. Nasilje u braku će crkveni sud uzeti u obzir prilikom proglašenja ništavnosti - ističe svećenik dobro upoznat s praksom Međubiskupijskog suda na kojem su neki suci svećenici, a neki nisu. Ima, doznajemo, i jedna sutkinja koja je doktorirala i civilno i kanonsko pravo. Na stranicama suda se među pitanjima i odgovorima navodi kako preljub u braku nije dovoljan razlog za pokretanje tužbe.
Piše također da su crkvena pravila za razvrgnuće sakramenta vjenčanja vrlo stroga, a prvi je korak da se vjernike pokuša izmiriti i spasiti brak. Čak i kada je sklopljen novi građanski brak.
Dobivaju više tužbi
“Činjenice govore da se danas donosi više presuda o ništavnosti ženidbe nego u prošlosti. Razlog toga leži u činjenici što sudovi zaprimaju više tužbi”, piše na stranci.
Sudske statistike pokazuju da prvostupanjski sud češće ne pristaje proglasiti ništavnost braka. Prvostupanjski sud u Zagrebu godišnje donese između 30 i 60 presuda. Najviše ih je bilo 2009., od čega su samo 23 braka poništena, a u 46 slučajeva nisu.