Dužnici u francima, koji su kredit podigli kako bi riješili svoje stambeno pitanje, moći će ostati u svojim stanovima, ali ne više kao njihovi vlasnici, nego kao stalni najmoprimci, dok vlasništvo nad njihovim nekretninama prelazi u ruke leasing društava banaka. Obrisi su to, kako doznajemo, sve izglednijeg recepta za rješavanje problema dužnika u francima, koje ovih dana traže stručnjaci Ministarstva financija i središnje banke.
Dorađeni model 5
- To je model koji je ‘win-win’ situacija i za dužnike, i za banke, i za Vladu, i za HNB jer u njemu svatko nešto dobiva. Detalje modela, naravno, još treba dogovoriti i razraditi, ali on je na stolu i postoji visok stupanj suglasnosti između obiju institucija da je dobar - potvrdio nam je sugovornik iz Vladinih krugova, dobro upućen u problematiku i razgovore.
U osnovi, radi se o dorađenom “modelu 5”, kojeg je prije nekoliko dana predstavio guverner HNB-a Boris Vujčić. U HNB-u su, podsjetimo, napravili analizu stanja dužnika u francima, te su ponudili pet mogućih rješenja, zajedno s posljedicama koje bi primjena svakog od njih imala kako na dužnike i banke, tako i na financijsku stabilnost zemlje.
Spašavanje dužnika
Iako se u središnjoj banci nisu htjeli opredjeljivati ni za jedan model, iz svega što je rečeno bilo je jasno da HNB ne bi podržala “mađarski” model opće konverzije stambenih kredita u valutnoj klauzuli u kunske kredite jer bi to, prema njihovim računicama, moglo dovesti do kraha financijske stabilnosti zemlje. Umjesto toga, iz središnje su banke poručili kako “dobrom mjerom” smatraju preugovaranje stambenih kredita koje dužnici više nisu u stanju uredno otplaćivati, što bi se riješilo između banaka i samih dužnika, uz moguću pomoć države.
Ideja je, objašnjava naš sugovornik, naišla na plodno tlo kod ministra financija Borisa Lalovca, koji je već radio na modelu spašavanja dužnika koji nisu u stanju uredno otplaćivati rate svojih stambenih kredita. A, takvih je, nakon šest godina krize, sve više, što potvrđuju i podaci središnje banke, koji pokazuju da je krajem rujna prošle godine u kategoriju djelomično ili potpuno nenaplativih kredita ulazilo 8,67 posto svih stambenih kredita. To znači da je gotovo svaka 11. kuna koje su banke odobrile na ime stambenih kredita bila praktično nenaplativa, ili naplativa samo uz tešku muku. Uoči krize, krajem 2008., nenaplativo je, prema podacima HNB-a, bilo samo 1,70 posto sredstava koje su banke plasirale na ime stambenih kredita.
Najgori slučajevi
Zbog divljanja tečaja franka, valute u kojima se ranijih godina zadužio velik broj hrvatskih građana, dužnici u švicarcima postali su posebno ugrožena kategorija. Podaci HNB-a za kraj rujna prošle godine pokazuju da je u kategoriju loših kredita ulazilo 12,90 posto iznosa kojima su banke u francima kreditirale kupnju nekretnina, što znači da je bankama upitna naplata svake osme kune kojom su na taj način kreditirale kupnju stanova.
Ipak, novi model spasa ne bi se, bude li usvojen, trebao ograničavati samo na spašavanje dužnika u francima, već bi se primijenjivao i na dužnike u drugim valutama - eurima i kunama, koji su došli u situaciju da više ne mogu otplaćivati rate svojih kredita. To je na tragu prijedloga koji je proteklih dana došao i iz HNB-a, no model koji se razrađuje u Ministarstvu financija ipak podrazumijeva nešto veću ulogu države.
Prije svega, primjenjivao bi se samo na one koji doista nisu u stanju otplaćivati kredit, što znači da bi se vodilo računa o imovinskom i socijalnom statusu dužnika. Isto tako, spašavali bi se samo oni dužnici koji su stambenim kreditom kupili prvu nekretninu.
- Ako je netko uzeo kredit za kupnju druge nekretnine, na njega se to ne bi odnosilo. Ne bi se odnosilo ni na onoga tko otplaćuje kredit za stan od, primjerice, 150 kvadrata u elitnom dijelu Zagreba jer on taj stan može prodati i kupiti manji - otkriva naš izvor.
Koliko je točno dužnika koji su se zadužili radi kupnje prvog stana, posebno kod dužnika u francima, u ovom je trenutku teško reći. Neke procjene, primjerice, govore da većina dužnika u francima ne bi spadala u tu kategoriju, budući da su kredit podigli radi kupnje druge ili treće nekretnine, a takvima država ne bi pomagala.
Trećina s prvim stanom
- Prema mojim informacijama, od nešto manje od 55.800 dužnika u švicarcima, samo trećina je podigla kredit za kupnju prvoga stana, dok su ih ostali koristili za kupnju kuća za odmor ili nekretnina koje iznajmljuju. U prilog tome govori i to što Udruga Franak broji oko 20.000 članova - ističe Damir Novotny, ekonomski stručnjak.
“Operacija spašavanja” koju razvijaju u Katančićevoj svodila bi se, kako su preporučili i u HNB-u, na “vraćanje ključeva banci”. Pojednostavljeno, banke bi postale vlasnici stanovi, nakon čega bi ih prenijele na svoja leasing društva, koja bi potom njima upravljala. Sam dužnik ostao bi u stanu kao najmoprimac i, uz moguću pomoć države, koja bi ovisila o njegovu imovinskom stanju, dohotku i stupnju zaduženosti, otplaćivao bi najam nekretnine.
Pravo prvokupa
- Ako netko zarađuje, primjerice, 5000 kuna mjesečno, i ima obitelj, a rata kredita iznosi mu 3000 kuna, njegova bi mjesečna najamnina, u ovom modelu mogla iznositi 1500 kuna, što je upola manje od rate kredita. On sam trebao bi osigurati 1000 kuna, a država bi mu mogla pomoći s još oko 500 kuna. Sve će ovisiti o imovinskim i socijalnim kriterijima, koje još treba definirati - pojašnjava naš sugovornik iz Vladinih krugova.
Najmoprimac bi nakon proteka određenog vremena imao pravo prvokupa, pri čemu bi eventualnu nadoplatu mogao pokriti iz novog kredita.
Naš izvor iz Vladinih krugova ističe kako bi se ovim modelom moglo riješiti dobar dio problema loših kredita, koji guše hrvatski bankovni sustav. Kako bi se u pregovorima banaka i dužnika dotadašnji stambeni krediti preugovarali, provela bi se i “tiha” konverzija tih kredita u kune. One kredite za koje ocijene da ih ne mogu naplatiti, banke bi, po uzoru na Hypo banku, prenijele u novu “bad” banku, koju bi osnovale.
U Ministarstvu financija vjeruju da bi ovim modelom riješili više problema. Osim što bi riješili dobar dio problema loših kredita, potakli bi i razvoj leasinga, te tržišta najma stanova. Pomoć države dobili bi oni koji je doista trebaju, dok bi ostali morali sami tražiti izlaz iz situacije u kojoj su se našli.
Ekonomisti ističu kako se ovdje radi o dobrom modelu rješavanja problema prezaduženosti kućanstava. Riječ je zapravo, poručuje Novotny, o modelu koji je prije nekoliko godina primijenjen u SAD-u.
- Problem dužničke krize u Europi sve se više rješava na američki način, što se vidi i po novim potezima ECB-a. I europska kućanstva treba razdužiti kako bi se potakao rast gospodarstva - naglašava Novotny.
Hodogram spasa za dužnike koji ne mogu otplaćivati kredit
Kako vratiti ključeve stana i ostati u njemu u 7 koraka:
1. dužnik ne otplaćuje uredno svoje kreditne obveze prema banci
2. odlazi u banku i dogovara s njom nove uvjete
3. stan preuzima banka i prenosi ga na svoje leasing društvo
4. država i banka procjenjuju imovinsko stanje dužnika
5. ako zadovoljava kriterije, stanar ostaje u stanu kao najmoprimac i ima pravo prvokupa
6. ovisno o primanjima, u plaćanju najamnine pomaže mu država
7. nakon isteka određenog razdoblja, najmoprimac može, nakon što plati razliku, postati vlasnik stana
Koristi za sve četiri strane
Koristi za HNB:
- zadržavaju se devizne rezerve i stabilnost financijskog sustava zemlje 1rješava se dio loših kredita, koji u velikoj mjeri opterećuju bankarski sustav 1rješava se problem znatnog dijela dužnika u francima
Koristi za dužnike:
- ostaju u stanu (ako im je to prva nekretnina) 1država im pomaže kao najmoprimicima (ako se radi o prezaduženima ili socijalnim slučajevima) 1nakon određenog vremena mogu ponovno postati vlasnici stana
Koristi za banke:
- ‘čišćenje’ bilanci od loših kredita1naplata dijela potraživanja 1 razvoj leasing društava
Koristi za državu:
- razvoj tržišta najma stanova1izdvajanje onih koji stvarno trebaju pomoć države od onih kojima ona nije potrebna 1konverzija kredita iz CHF-a u kune u procesu preugovaranja
Tri dramatična dana za spas 60.000 dužnika U ‘švicarcima’
utorak, 20. siječnja
Vlada na telefonskoj sjednici donosi dopunu Zakona o potrošačkom kreditiranju u kojem zamrzava tečaj švicarskog franka za kredite do milijun kuna na 6,39 kuna na rok od godinu dana. Isti dan premijer Zoran Milanović sastaje se s Udrugom Franak. U Udruzi su zadovoljni privremenim rješenjema, ali traže i konkretnu pomoć da se dužnicima trajno olakša položaj. Tada još nisu shvatili da se u zakonu ograničava primjena na kredite do milijun kuna.
četvrtak, 22. siječnja
Na sjednici Sabora traje rasprava o Zakonu kojim se zamrzava tečaj, a cijeli dan traju sastanci ministra financija Borisa Lalovca s HNB-om. Tek navečer u Udruzi Franak shvaćaju da se ograničava primjena zakona na kredite do milijun kuna. Odmah najavljuju masovne prosvjede jer smatraju da su izigrani.s Kontaktiraju i Vladu koja im obećava da će riješiti problem.
petak, 23. siječnja
Rano ujutro premijer Milanović zove ministra Lalovca i naređuje mu da hitno Vladi uputi amandman kojim će se ispraviti odredba po kojoj se tečaj zamrzava samo za kredite do milijun kuna. Lalovac amandman šalje Vladi, Vlada saziva telefonsku sjednicu i prihvaća ga te ga šalje u Sabor. Tek nakon toga u Udruzi Franak najavljuju da odustaju od prosvjeda. Sabor usvaja Zakon s amandmanom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....