Dragocjeno iskustvo koje je mlada zagrebačka ekonomistica Barbara Mesić stekla stažiranjem u britanskom Parlamentu otvorilo je i dilemu koju u ovom času ima velik broj školovanih, talentiranih i pametnih mladih ljudi diljem Hrvatske - ostati vani ili se vratiti u Hrvatsku. Barbara, koja je pred obranom magisterija na prestižnom King’s Collegeu u Londonu i koju je britanska vlada u međuvremenu odabrala za stipendiju Chevening, odlučila se za ovo drugo, s time da sve što je doživjela u Velikoj Britaniji, u samom vrhu politike, nikada neće zaboraviti.
Priča je počela u Zagrebu, dok je Barbara, završivši Diplomatsku akademiju, radila u Hrvatskom saboru. - Kroz Sabor sam surađivala s britanskim veleposlanstvom u Hrvatskoj, britanskim Parlamentom i vladom i tako sam dobila poziv za stažiranje. Nakon prvog odlaska zvali su me još tri puta i na neki sam način prošla cijeli njihov sustav, od rada u odborima do rada u uredu zastupnika i u vladi - kaže Barbara.
Odmah ju je oduševilo saznanje da svaki građanin ima pravo u svakom trenutku doći do svog zastupnika.
- Nikoga nismo odbijali - kaže Barbara Mesić, koja je prvo stažirala u odboru koji se bavi europskom politikom, zatim u uredu torijevca Nigela Adamsa, pa laburista Fabiana Hamiltona, a u konačnici i surađivala s torijevcem Johnom Whittingdalea, ministrom za medije, sport i kulturu.
Barbarin selfe s Vitalijem Kličkom kada je došao na razgovor kod Davida Camerona
Od utorka do petka
- Britanski zastupnici rade od utorka do petka, a vikendom u svojoj izbornoj jedinici održavaju tzv. surgeries. To su, ustvari, termini u kojima zastupnici svaki vikend primaju na razgovor ljude iz svoje biračke jedinice, koji im se obraćaju za pomoć pri rješavanju njima važnih pitanja. Pri tome valja naglasiti da im se za pomoć ne obraćaju samo njihovi birači nego i studenti, imigranti, bolesni, pa čak i glasači suprotnih političkih uvjerenja - objašnjava Barbara.
Unutar samog Parlamenta dolaske zastupnika na posao i njihovu prisutnost glasovanju i važnim raspravama kontrolira stranački “chief whip”. Iako je spomenuta funkcija bliska onoj koju imaju predsjednici stranačkih klubova u Hrvatskom saboru, ipak treba naglasiti da je razina njihovih ovlasti bitno različita. Chief whip ima pravo poduzimanja mjera u odnosu na one zastupnike koji ne dolaze na glasovanje i važne rasprave, a takvi se nedolasci općenito strogo kažnjavaju kako unutar samih stranaka tako i na izborima.
- Poklopilo se da su u tijeku mojeg stažiranja imali i lokalne i opće izbore, pa sam išla u kampanju. To mi je posve novo iskustvo. S njihovim ministrima obilazila sam glasače od kuće do kuće kako bi im predstavili svoje programe. Okupili bismo se ujutro, raspodijelili po ulicama i išli do građana. Pokuca se i zamoli za trenutak pažnje - priča Barbara.
Posve je normalno, kaže, da ministar, kada počnu kampanje, nenajavljen pokuca na vrata i pokuša objasniti što planira učiniti u budućnosti. - Kao što je uobičajeno i da mu se kaže ‘mi se s time ne slažemo’. Nije neuobičajeno da građani ministru koji stoji pred vratima slobodno izraze rezerve u pogledu njegova dosadašnjeg načina rada. Jednako tako, posve je normalno da građani pozovu ministra u svoju kuću kako bi na licu mjesta dobili pojašnjenje programa koji im se nudi - objašnjava.
Iskustvo i kapital
U okviru stažiranja Barbarin je posao uključivao kontakte s građanima u formi sastanaka, odgovora na postavljena pitanja, pisanje sažetaka sa zasjedanja. Zajedno sa zastupnicima išla je na sastanke sa stranim izaslanstvima, u obilaske škola, vrtića, sastanke s predstavnicima privatnog sektora, inozemnih gospodarskih komora, saslušanja stručnjaka po raznim zakonskim prijedlozima i čitav niz drugih aktivnosti.
- Svaki zastupnik odgovara biračima svojim imenom i prezimenom i na kraju mandata mora predstaviti konkretne rezultate rada - napominje Barbara.
Iskustvo i kapital koji je stekla u obliku networkina s članovima britanskog Parlamenta i vlade, tvrdi, nemjerljivo je i sasvim će joj sigurno biti korisno u budućem radu. - Kada imaju takav odnos prema stažistima iz inozemstva, možete samo zamisliti kakvi su prema domaćima. Britanski sustav vodi računa o mladim kadrovima u diplomaciji i politici i ulaže u njihovo obrazovanje i iskustvo. Sve je to, naime, preduvjet izgradnje kvalitetnih kadrova kao pretpostavke za dobru unutarnju i vanjsku politiku. Možete napisati tone strategija, ali ako nemate ljude koji će ih provesti, ništa od toga. Britanci su toga itekako svjesni - ističe mlada stažistica iz Zagreba.
Susreti s visokim britanskim političarima, među kojima su bili David Cameron i Ed Miliband, ostavili su na nju poseban dojam. - Kada sam došla u London, kod nekih se zastupnika možda osjećao oprez ili iskrivljena slika o Hrvatskoj, što sam svojim radom i zagovaranjem naše zemlje nastojala promijeniti, međutim, to se ni najmanje nije osjećalo kod vodećih ljudi. Cameron je s puno pažnje postavljao pitanja i slušao odgovore o Hrvatskoj. Ponajprije ga je zanimalo moje viđenje britanskog sustava i koliko su vidljjve promjene u Hrvatskoj nakon ulaska u EU - prisjeća se.
Dragocjeno joj je iskustvo bilo prisustvovati postavljanju pitanja britanskom premijeru svake srijede, kada je David Cameron pokazao nevjerojatnu pripremljenost. - Pokazao se kao pravi lider, a rasprave su bile lišene bilo kakvog politikanstva. Nema tog pitanja na koje Cameron nije dao sadržajan odgovor. No, s druge strane, pitanja koja su upućivali predstavnici oporbe nisu imala za cilj provociranje osobnog političkog obračuna - kaže Barbara.
Sve se vrijeme vodi računa o tome da pitanja i odgovori prije svega služe biračima i zainteresiranoj javnosti, dajući im relevantne informacije kako bi mogli formulirati svoje stavove o pojedinim političkim pitanjima. Takav način komuniciranja, govori Barbara, potiče iz njihove fokusiranosti na bitne političke teme. I još nešto - takav pristup ukazuje na potrebu da se oko bitnih pitanja usklade stavovi i vladajućih i oporbe te da se na taj način formuliraju politički stavovi koji će u najboljoj mjeri zadovoljiti opći, javni interes.
Barbara s Irskim premijerom Endom Kennyjem
Efikasna diplomacija
Upravo takav pristup primjenjuje se i u okviru, vrlo efikasnog, britanskog sustava gospodarske diplomacije, koja se u posljednje vrijeme često spominje i u Hrvatskoj kao mogući pokretač razvoja gospodarstva. - Ipak, valja naglasiti da je naš aktualni projekt ostao na strateškoj razini, miljama udaljen od one razine koja radi razliku i stvara dodanu vrijednost, a to je implementacija - upozorava Barbara Mesić. Kod nas je izostao onaj najvažniji element koji se sastoji u kvalitetnom upravljanju ljudskim resursima, odnosno prepoznavanju ljudi koji, osim poznavanja vanjskopolitičkih pitanja, razumiju i druga važna područja te posjeduju visoku razinu upućenosti u gospodarska pitanja te su u stanju izgraditi kvalitetan network u inozemstvu i otvoriti vrata našim izvoznicima s jedne strane, a s druge privući inozemne ulagače.
Hrvatskoj za uspješnu gospodarsku diplomaciju trebaju proaktivni diplomati, koji neće pitati za radno vrijeme, koji će pokazivati inicijativu i postizati više od zadanoga. - Ako, primjerice, povučemo paralelu s britanskom gospodarskom diplomacijom, to je upravo ono što oni rade. Tako, primjerice, britansko veleposlanstvo u Hrvatskoj organizira brojne sastanke svojih izvoznika s predstavnicima hrvatske vlasti, razne forume, a da ne spominjem, između ostalog, kako su pomogli osnovati poduzetnički inkubator u Hrvatskoj. Uvjerena sam da i mi imamo takve ljude, samo ih treba propoznati i dati im šansu. Pritom valja naglasiti kako britanski sustav gospodarske diplomacije strogo reagira na neefikasnost diplomata, dok se u Hrvatskoj ta neefikasnost sankcionira isključivo opomenama - dodaje Barbara.
Usporavanje sustava
Iskustvo iz Britanije ukazuje na to da u našem modelu nedostaje i odgovornost koja postoji od najniže do najviše razine. Primjerice, naši službenici ne mogu samoinicijativno donijeti nijednu odluku, što dodatno usporava ionako spor sustav. - Posljedica toga je izuzetno trom državni aparat, pa onda i sustav gospodarske diplomacije jer ministar mora odobriti baš svaku odluku umjesto da svaka službenička razina snosi odgovornost za svoj dio posla. Ključ je, dakle, u podjeli razina odgovornosti i Britanci su to prepoznali - objašnjava Barbara, koju je impresioniralo vidjeti da kod Britanaca oko najvažnijih pitanja, poput onog o ostanku u EU, nema grube retorike.
- Prema mojem iskustvu, smatram da bi naši lideri u komunikaciji s međunarodnom zajednicom trebali izbjegavati brzopletu, grubu retoriku, koja će posljedično opet štetiti nama i kao takva može ugroziti ideju gospodarske diplomacije te poljuljati povjerenje potencijalnih investitora - ističe.
Ponukana sustavom rada koji je prošla u Britaniji, Barbara je odlučila tamo nastaviti i školovanje koje se sada bliži kraju. - Stvorila se ideja da nastavim školovanje u V. Britaniji. Međutim, bila sam svjesna da su školarine na njihovim fakultetima za naše pojmove nedostižne. No, nisam željela samo tako odustati. Čula sam za stipendiju Chevening, koju svake godine u 150 zemalja dodjeljuje britanska vlada mladima koji se ističu u nekom području - kaže Barbara. Cilj im je uložiti u ljude za koje procijene da će nakon povratka svojim znanjem pomoći u kreiranju bolje budućnosti zemlje iz koje dolaze. Prošle godine ukupno se prijavilo 28.000 ljudi, a proces testiranja trajao je devet mjeseci.
Prvi korak da se uopće aplicira za stipendiju je da fakultet ponudi mjesto, a za svaki prestižniji među njima za jedno se mjesto natječe najmanje deset ljudi iz cijelog svijeta. Potom se u British Councilu mora položiti najvišu razinu engleskog jezika, a zatim se piše esej na temu što vas upravo čini potencijalnim liderom u određenom području. - Tek se nakon toga otvara karta za intervju. Izuzetno puno rada uložila sam u proces prijave. Na kraju se sav trud isplatio jer sam osvojila stipendiju i dobila mjesto na poznatom King’s Collegeu u Londonu. Činjenica da sam u trenutku kada sam trebala početi s magisterijem saznala da ću uskoro postati i majka samo me dodatno motivirala.
Cijelu trudnoću provela sam u studentskom domu u izuzetno skromnim uvijetima - priča Barbara.
S bivšim vođom laburista Edom Milibandom
Vratila se, želi pomoći
Bilo je, kaže, zaista teško. Sam je sustav prilično nemilosrdan i prije svakog predavanja treba proći pedesetak stranica kako bi profesor znao da ste pripremljeni. - Predavanja bi počinjala u 10 sati i trajala do 17, a do 23 sata morala sam učiti u knjižici za sutrašnja predavanja. Zamislite to sve uz trudnoću - kaže. Profesori koji su za vrijeme studija bili poslovično hladni na kraju su joj odali iskreno prizanje za upornost i uložen trud.
Sada Barbara Mesić, kao i svaki mladi čovjek u Hrvatskoj, želi stečeno znanje i iskustvo koristiti tu, odakle posljednjih godina mladi bježe glavom bez obzira. - Imala sam dvije ponude za ostanak u Britaniji, ali vratila sam se u Hrvatsku jer želim pomoći svojoj zemlji. Mislim da u Hrvatskoj postoje kvalitetni mladi ljudi, kojima napokon treba dati šansu i zaustaviti njihov odlazak van. A moje me iskustvo naučilo da moramo istupati jedinstveno. Ne trebamo ni imati kompleks male zemlje. Nakon svega što sam vidjela u V. Britaniji uvjerena sam da i mi možemo i moramo biti sukreatori europske politike. Uostalom, zato smo i ušli u EU - zaključuje Barbara Mesić.