ZAGREB - Riješit ćeš mi sve ovo u photoshopu, ha - zapitkuje Antonia Deda fotografkinju Biljanu dok podiže crvenu maksi haljinu i prstom joj pokazuje prema golemim masnicama na nozi. Prije nekoliko dana 26-godišnja zagrebačka arhitektica zaglavila je na nekom koncertu u Močvari. I pala je u žaru stage divinga.
- Volim žestoku muziku i ta alternativnija mjesta. Route 66, Purgeraj, cijelo ljeto sam visjela na Strossu... Glupiram se, skačem na koncertima punk bendova. Zato su mi noge često pune ovakvih šljiva - prasne u smijeh.
Nikad manekenka
Sjedi na fotelji u Velvetu, pokraj nogu joj je kofer nijanse trule višnje pun garderobe koju je ponijela na snimanje. Unaprijed se ispričava fotografkinji. Mogla bi, boji se, biti ukočena kad je postavi pred objektiv. Bivši dečko joj je fotograf, znao ju je iskorištavati za svoje profesionalne fotke.
Ali, kvragu, lakše se opustiti doma nakon dvije čaše vina, komentira poslije. Zgodna je Antonia. I dobra u poziranju, iako nema nikakve veze s manekenstvom. Prije godinu i pol je završila arhitekturu.
Razvukla je faks vrlo malo, samo šest mjeseci koliko joj je trebalo za diplomski. A i radila je od prve godine, svašta.
- Da, imam već osam godina staža upisanih u knjižicu. Nikad nisam bila u situaciji da baš moram raditi zbog novca.
Nelagodne situacije
Moji su me mogli uzdržavati, nisu me tjerali da se zaposlim, ali uvijek sam htjela neku svoju lovu - priča Antonia. Tri godine bila je pripravnica u jednom uredu, objavljivala je tekstove u raznim izdanjima. I u subotnjem prilogu Nekretnine u Jutarnjem, na primjer.
Poslije je radila kao urednica za arhitekturu u specijaliziranom časopisu za uređenje doma.
- To mi je bila genijalna faza. Redakcija nam je bila na Britancu. Obožavam Britanac. Onaj sajam starina, svi okolni dućančići… Super je bilo prolaziti pokraj izloga na putu do posla. Šetaš, vidiš nekoliko stvari koje ti se svide, kupiš nešto - smije se.
Danas više ne radi po redakcijama, ali piše pjesme. Za sebe. Odmahuje rukom na pitanje planira li ih možda objaviti. Posve je posvećena arhitekturi. Zaposlena je u jednom zagrebačkom studiu za dizajn kao projektantica interijera.
- Puno radimo stambene zgrade. No, tu nema neke prevelike kreative. Napraviš osnove, odrediš raspored prostorija tako da budu funkcionalne, odabereš keramiku, parkete… Srećom, ipak više surađujemo s privatnim investitorima. Kada radiš s ljudima koji imaju dosta love, možeš se sjajno kreativno izraziti.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG