'EUROPA NE POSTOJI! DOK NE STVORIMO SJEDINJENE EUROPSKE DRŽAVE ŽIVJET ĆEMO U PRAZNOJ KATEDRALI' Bruckner za Magazin

Jedan od najutjecajnijih i najnagrađivanijih francuskih filozofa, romanopisaca i esejista, 65-godišnji Pascal Bruckner na našim je prostorima poznat ne samo po brojnim prevedenim djelima, nego prije svega po velikoj potpori Hrvatskoj u njezinoj borbi za osamostaljenje. Već od 1992. otvoreno je istupao protiv velikosrpske agresije prvo u Hrvatskoj, poslije i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kao “osvjedočenog prijatelja Hrvatske” ordenom ga je nagradio i sam bivši predsjednik Franjo Tuđman. Danas, priznaje, više ni sam ne zna gdje mu je Tuđmanova medalja, iako ne zna ni gdje mu je orden Legije časti. U svojim počecima veliki utopist socijalizma, danas u svojim kolumnama u tjedniku Le Nouvel Observateur kritizira moderne totalitarne sisteme, ali i distanciranje modernog europskog društva od moralne odgovornosti. Među njegovim najpoznatijim djelima svakako su njegovi eseji okupljeni pod naslovom “Novi ljubavni nered” iz 1977. u kojima iznosi kritiku seksualne liberalne revolucije iz 60-ih godina, ali i roman prema kojemu je slavni redatelj Roman Polanski snimio kontroverzni “Gorki mjesec” s Emmanuelle Seigner, Kristin Scott Thomas, Hughom Grantom i Peterom Coyotom u glavnim ulogama. Bruckner čestita Hrvatskoj na članstvu u EU, ali konstatira da ulazimo u trenutku kada je krov te iste zajednice probijen, zidovi se urušavaju, a stanovnici žele otići. “Ulazite u Europu u trenutku kada je ona u rasulu. To je kao da ulazite u brak sa suprugom koja je jednom nogom u grobu.”

Pretila Europa

Kako danas vidite budućnost EU s obzirom na veliku dužničku krizu, krizu eura te podijeljenost europskih naroda oko zajedničke vizije?

- To je veliko ekonomsko tržište s više od 500 milijuna stanovnika, ali Bruxelles je samo središte donošenja normi i procedura, ali ne i političko središte. Trebalo je prvo stvoriti političku Europu, a tek onda zajedničku valutu. Sve smo radili naopako. Dok god ne postoji europska vlada, vojska, predsjednik Europe i ministar vanjskih poslova, neće biti Europe. Vi zapravo pristupate nekoj vrsti duha. Pristupate golemoj birokraciji koja može imati svoje prednosti, prije svega na gospodarskom planu - dobit ćete europske fondove, ali kad je o ostalom riječ, Europa ne postoji. Postoje samo Pariz, Berlin, London i sve dok ne stvorimo Sjedinjene Europske Države, živjet ćemo u praznoj katedrali.

Smatrate li da u takvim okolnostima uopće ima smisla govoriti o novim proširenjima?

- Europljani ne žele nova proširenja. Išli smo prebrzo, previše smo otvorili granice, trebali smo produbiti mehanizam prije proširenja Europe. Danas je Europa pretilo tijelo koje ima previše članova, a nema dušu.

Kolonijalni odnosi

Hrvatsko bi pristupanje moglo biti i posljednje?

- Da jer treba konačno reći da je brod pun i da ne možemo primiti više ljudi. Prekasno je za druge zemlje. Europa je predebela. Nema glavu, ima samo ogroman trbuh. Europska kuća danas više nema nikakva smisla, iskreno. Krov se ruši na svoje stanovnike. Europa nije zaštitila narode koji je nastanjuju, a turbulencije prošlosti još su nas dublje zakopale u krizu.

Kako komentirate nedavno zeleno svjetlo Srbiji za početak pregovora?

- Srbija nije spremna ući u EU i nije mnogo napredovala u osvještavanju svojih grešaka tijekom rata. Neke su se zemlje dobro snašle, kao Slovenija i Hrvatska, možda i Crna Gora... Hrvatska ima puno više izgleda u odnosu na ostale zemlje da se izvuče. Uz turizam, imate i druge velike adute: industriju, inteligentnu elitu, sve su to dobri načini da se otvorite svijetu. Hrvatska je napustila Jugoslaviju da bi ušla u ostatak svijeta, ali ne treba napustiti Jugoslaviju, a onda postati Grčka. Ako mogu dati jedan savjet Hrvatskoj: nikada nemojte ući u eurozonu, barem ne još 10 ili 20 godina, jer bi to bila pogreška. Europa je jako dobra stvar, ali euro je grozan jer je riječ o valuti koja nema ni gospodarsko ni političko zaleđe.

Vjerojatno i zbog svega navedenog Hrvati imaju veliku skepsu kad je riječ o ulasku u EU?

- Razumijem skeptičnost Hrvata. Činjenica je da je ono što se događa vrlo deprimirajuće jer Europi nedostaje energije, samopouzdanja, jedinstva. Sve nas je to odjednom snašlo i kao da nas je pobjeda nad sovjetskim blokom rastavila. Nismo bili u stanju nastaviti putem globalizacije. Danas više nemamo podjelu na zapadnu i istočnu Europu, nego sjevernu i južnu. Sjevernoj Europi dobro ide, tu ubrajam Poljsku, Češku, možda i Slovačku, a u južnu Europu ubrajam Francusku, Italiju, Španjolsku, Rumunjsku, Grčku. A kad je o vama riječ, nadam se da nećete ući u taj klub, ali nikako ne trebate očajavati zbog Europe. Zemlje stare komunističke Europe imaju snagu koju mi više nemamo i izvjesnu otpornost na patnju. Kad odlazim u Slovačku, Poljsku ili Češku, vidim da ljudi manje očajavaju. I nakon 40 godina komunizma znate što znači kako je kad vam svega nedostaje. A mi koji smo bili razmažena djeca postratne Europe, nama je potrebna lekcija iz otpornosti i izdržljivosti kad se nađemo u nesreći. Možda nas to možete naučiti - da stisnemo zube i pričekamo bolje dane, umjesto da se prepustimo jadikovkama, samopreziru, kukanju. Francuzi stalno govore da su nesretni, a to je neizdrživo.

Ali postoji li alternativa takvom deprimirajućem stanju?

- Situacija ni za koga nije sjajna. Moj savjet mladima je: otiđite iz Europe jer svijet je velik. Imate Englesku, SAD, Brazil, Aziju, čak je i Afrika danas dinamičnija od nas. Deseci tisuća Španjolaca odlaze u Maroko u potrazi za poslom. Imamo potpuni preokret kolonijalnih odnosa.

Kako vidite budućnost Francuske kao jedne od osnivačica EU?

- Francuska je bolesna zemlja koja ne želi provesti reforme. Stara nesretna nacija koja tone u proturječnostima i predrasudama. Francuska je bolesnik Europe, više nego ijedna druga zemlja, i odraz Europe koja je umorna.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista