Slavni francuski književnik i filozof Pascal Bruckner prije 11 godina objavio je knjigu eseja “Neprestana ushićenost - esej o prisilnoj sreći” (DHK, 2001) u kojoj je pokušao razložiti kako je ideal sreće naslijeđen od prosvjetiteljstva s vremenom postao credo današnjeg vremena koji kulminira u zahtjevu “sreća za sve” i što je sve to donijelo suvremenom čovjeku.
Čovjek kao prepreka
Pisac koji se u svojoj prozi opsesivno bavi intimom i patologijama muško-ženskih odnosa te neurozama suvremenog čovjeka, svojoj omiljenoj temi vratio se i u nedavnom intervjuu za Guardian. Teze iz eseja o sreći nije revidirao. Suštinski problem, smatra autor “Gorkog mjeseca”, jest taj što je nakon društvenih revolucija 60-ih sreća pretvorena u obvezu.
“Nakon tog razdoblja, zahvaljujući novostečenim slobodama, prestala je postojati granica između pojedinca i njegove sreće. Jedina prepreka postao je čovjek sam, čovjek koji nije u stanju iskoristiti mogućnosti golemog tržišta: lijekove za promjenu raspoloženja, operacije za promjenu tijela, pregršt kojekakvih terapija, pa čak i nove i reformirane religije - u kojima Isus nije više onaj stari transcendetalni Bog, nego “life coach”.
Paradoks situacija, smatra Bruckner, vrlo je jednostavan. Ukoliko ništa ne stoji između pojedinca i sreće, grozničava žudnja za srećom stvara pritisak, a zbog pritiska, pak, ljudi postaju nesretni.
“Morali bismo se zapitati zašto je depresija postala bolest. To je bolest društva koje očajnički traga za srećom, koju ne možemo dohvatiti.”
Mjerenje sreće
Sreća je, podsjeća novinar Guardiana Andrew Anthony, tijekom proteklog desetljeća postala plodna znanstvena tema, predmet golemog broja knjiga, studija i istraživanja, a potrebu mjerenja Nacionalnog indeksa sreće - potaknutog idejom da na prosperitet zemlje i ljudi utječe i subjektivni osjećaj zadovoljstva i sreće - zazivali su i David Cameron i Nicholas Sarkozy.
Zanimljiv je i zajednički rezultat svih istraživanja koji su se bavili odnosom sreće i materijalnog stanja, izuzev kad ljudi iz jako siromašnih postaju “samo” siromašni, materijalno stanje ne utječe na odnos prema sreći.
Objašnjenje? Bilo koje poboljšanje situacije praćeno je i većim očekivanjima. Bruckner, očekivano, ne da se fascinirati suvremenim pokušajima mjerenja sreće.
“Kako ćemo je izmjeriti, ako je nismo u stanju definirati? Dobro stanje je pitanje statistike, sreća ne. Ne možemo sreću dozvati kao psa. Ne možemo upravljati srećom, ona nije rezulatat naših odluka. Moramo biti ponizniji, ali ne zato što mislim da je poniznost osobina koja zaslužuje pohvalu, nego zbog toga što su ljudi nesretni kad se jako trude i ne uspije. Ljudi imaju mogućnost izbora, raspolažu s bezbroj mogućnosti, ali sreća nije jedna od njih."
Što je sreća za vas? Podijelite s nama u komentarima
Recite nam u komentarima ispod članka što je sreća za vas? Je li u pitanju sunčan dan nakon tri tjedna kiše ili volonterski rad? Je li sreća za vas prvi dan novog mjeseca i plaća na računu ili nekoliko dragocjenih trenutaka s osobom koju volite? Naginjete li više prema materijalnoj sreći ili sreća koja ispunjava vaš duh?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....