EKSKLUZIVNO ZA NEDJELJNI Stečajni upravitelj tvornice Gredelj: 'Masno se trošilo, bez ikakva poštenja!'

Stečajni upravitelj Pero Hrkač u poslu je već 13 godina, a do sada je vodio 50-ak stečajnih postupaka, među kojima su bili Glumina banka, Komercijalna banka i Sutla štedionica. Kaže da su mu radnici na prvomu mjestu, i da stečajni zakon ne doživljava kao zakon smrti nego kao zakon života, koji uz mnoga odricanja može osigurati mnogim zaposlenicima da zadrže posao i nastave prehranjivati obitelj. Od početka mjeseca vodi stečaj Gredelja.

Zaposlenici te tvrtke nedavno su mu zabranili ulazak u tvrtku i izviždali ga. Hrkač kaže da to nije doživio osobito tragično. To je folklorna priča oko stečajnih upravitelja koji su, kada dolaze u tvrtku krivi za sve, kaže.

Gredelj, nekoć državna tvrtka i društvo ovisno u Hrvatskim željeznicama, do grla se zadužio kod banaka i dobavljača. Loši poslovni rezultati, višak radnika, kriza i sve manja proizvodnja, samo su požurili ono neizbježno. Tvrtka je završila u stečaju.

S Hrkačem smo razgovarali o pravim razlozima za pokretanje stečaja, postupcima bivših uprava, ali i o budućnosti tvrtke s više od stotinu godina dugom tradicijom proizvodnje vlakova i vagona.

Zašto je točno Gredelj završio u stečaju?

- Na prvomu mjestu zbog tekuće nelikvidnosti. I na drugom, koji je mnogo važniji, zbog prezaduženosti i kontinuiranog stvaranja gubitaka u petogodišnjem razdoblju. To je ujedno značilo zadiranje u tkivo i u dugoročnu imovinu cijele tvrtke.

Možete li biti precizniji? Koliki je dug, koliki su krediti i na teret koje imovine?

- Brojke su strašne. Sva Gredeljeva imovina je pod hipotekom, ukupno 450 tisuća četvornih metara. Dakle, cijela zgrada ovdje na Vukomercu i proizvodni pogon. Krediti, što kroz leasing, što kroz jamstva, što kroz direktne kredite, iznose oko 300 milijuna kuna. Kontinuirani gubitak iz godine u godine iznosio je od 20 do 50 milijuna kuna. Loš je poslovni model ovdje vladao. Podizali su se krediti kojima se opterećivala imovina, samo zato da bi se isplatila plaća. Gredelj se, dakle, našao u poziciji da nije dijelio plaću iz posla i zarade, već iz kredita. A kreditom je opterećena djedovina. Tako više ne može. Imamo i dugove prema državi. Dobavljačima zasad dugujemo 119 milijuna kuna, ali će ta brojka biti i veća jer smo obradili 300 od 403 prijave. Radnicima, za sva prava, plaće i otpremnine dugujemo 270 milijuna kuna.

Tko je za to odgovoran?

- Ne bih previše o odgovornosti, niti bih ikoga poimence prozivao. Petogodišnje razdoblje pokazuje, ne samo pad poslovnih aktivnosti, nego i gubitak u poslovanju. Zatekao sam situaciju u kojoj Gredelj ima 1500 ljudi na platnoj listi, a poslovnih aktivnosti nemamo niti za 1000 ljudi. Normalno je da kao menadžer moram donijeti odluku da troškove moram srezati. Ne mogu više opterećivati djedovinu, možemo dijeliti samo ono što zaradimo.

Zato ste odmah kada ste postali stečajni upravitelj podijelili petstotinjak otkaza?

- Točno 476 ljudi ostalo je bez posla, i trenutačno imamo 972 radnika. Svi rade, neki čak u dvije i tri smjene. Trenutačno za njih ima posla, a procjenjujem da će za njih posla biti najmanje do 30. lipnja iduće godine. Neki segmenti već sada mogu doživjeti i kraj 2013.

Tko je sve i zašto dobio otkaz? Kakvi su bili kriteriji?

- Prvo treba reći da su neki radnici dobili otkaz zato da bi 972 radnika nastavila raditi. Prvi kriterij za ostati na poslu bila je stručnost, a drugi zaštita obitelji naših radnika. Vodili smo računa o tome ima li netko dijete, rade li supružnici u tvrtki pa da oboje ne dobiju otkaz, je li netko branitelj ili invalid Domovinskog rata. Morali smo se obračunati i s ljudima koji su konzumirali alkohol. Bilo je i toga. Treći kriterij bio je paziti na to da se ne dogodi raspad Gredelja. Nismo smjeli dopustiti da tvrtka izgubi znanje i stručnost. Kvalificirani ljudi s diplomama, inženjeri i magistri ostali su da bismo zadržali “know-how”, kako bismo se i dalje mogli nuditi na tržištu.

Radnicima koji su ostali, plaće su smanjene?

- Za listopad će biti isplaćene plaće sukladno otkazivanju Ugovora o radu, dakle bit će na razini prethodnih mjeseci. Potpisujući nove ugovore s radnicima, vodilo se računa o tome kome i koliko smanjiti plaću. Ljudima koji su imali male, uobičajeno niske plaće, smanjene su dva do pet posto. Onima, koji su prema mojem mišljenju, bili preplaćeni, smanjene su 45 posto, a plaća predsjednika uprave, dakle mjesto kojeg sada zapravo nema, umanjena je 60 posto.

U Gredelju ste mjesec dana. Kakvo ste stanje zatekli kada ste stigli u tvrtku?

- Prvi dan, dakle 1. listopada, obavio sam razgovore s ljudima iz uprave, predsjednikom, zamjenikom, šefovima prodaje i proizvodnje, i moram priznati da sam bio iznenađen razmišljanjima ljudi u Gredelju. U šali sam rekao da su u pitanju menadžeri državnog kova. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali onome tko je godinama oslonjen na državni proračun i HŽ kao vlasnika, malo se iskrivi pogled na tržišni mehanizam. Pitao sam ih odmah koji to ljudi trebaju dobiti otkaz, imaju li popis, sistematizaciju, koga treba zaštititi, tko ima obitelj, djecu. Molio sam ih da mi to naprave, ali do posljednjega dana to nitko nije napravio. Menadžeri nisu imali jasan stav o tome što bi Gredelj trebao učiniti da smanji troškove poslovanja. Svi su se ponašali kao vlasnici HŽ-a. Trebali bi napraviti ovo, trebali bi ono. Zašto nisu kupili toliko i toliko vagona, i zašto ne grade nove vlakove...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista