Republici Koreji 2012. godina bit će upisana kao jedna od najuspješnijih u povijesti te zemlje. Unatoč ekonomskoj krizi koja je bacila svijet na koljena, Južna Koreja potvrdila se kao nova gospodarska velesila. Proizvođači automobila Hyundai i Kia postali su svjetski brandovi: dok svima pada prodaja i prihodi, oni bilježe rast zarade i broja prodanih automobila. Hyundai će ove godine proizvesti više od tri milijuna vozila, ostvarit će promet veći od 70 milijardi dolara, a 59 tisuća zaposlenih ostvarit će profit od sedam milijardi dolara. Kia će imati oko 40 milijardi prometa i oko tri milijarde profita. Istodobno su tehnološki divovi Samsung i LG preuzeli vodeća mjesta među proizvođačima mobitela, televizora, kompjutora, kućanskih aparata, videouređaja, IT proizvoda, klima-uređaja, kompjutora... LG ima 186 tisuća zaposlenih, prihode od 90 milijardi dolara i profit od šest milijardi dolara. Samsung dominira svjetskim tržištem: 369 tisuća zaposlenih ostvari promet od 247 milijardi dolara i profit od 20 milijardi dolara.
Rastuća velesila
Istodobno, Južna Koreja potvrdila se kao politička, sportska i kulturna velesila. Izabrana je za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a, što je veliko političko priznanje za tu državu. Na Olimpijadi u Londonu sportaši iz te države osvojili su čak 28 medalja, od čega 13 zlatnih. Njihov pop-pjevač Psy, pravog imena Park Jae-sang, tjednima je bio na vrhu američkih i engleskih rang-lista, a na YouTubeu na njegove stranice zabilježeno je više od 456 milijuna ulaza. “Gangnam Style” koji je lansirao Psy postao je svjetski, ali i glavni korejski izvozni glazbeni hit. U proljeće je na Venecijanskom filmskom festivalu film “Pieta” redatelja Kim Ki-dika proglašen najboljim filmom i okitio se nagradom Zlatni lav. Knjiga “Please Look After Mother” autorice Shin Kyung-sook postala je svjetski bestseler... Deveteročlanova ženska pjevačka skupina K-pop upravo osvaja američko tržište...
Unatoč svim tim fascinantnim postignućima, istraživanja koja je provela agencija Nielsen, svjetski lider u istraživanjima tržišta, pokazala je nevjerojatne rezultate: između 58 država Južnokorejci su, uz Mađare i Hrvate, najpesimističniji narod na svijetu. Naime čak 62 posto ljudi smatra da će im situacija na poslu slijedeih mjesci biti loša, a 29 da neće biti dobro. Da će im osobne finanije biti lošije drži 37 posto ljudi dok47 smatra da neće biti dobro. Najviše ljudi zabrinuto je hoće li moći održati ravnotežu između posla i privatnog života,hoće li zadržati radno mjesto i hoće li se oporaviti gospodarstvo. Čak 86 pisto građana smatra da je njihova ekonomijau recesiji te da neće brzo izaći iz nje. Neposredno uoči puta u Južnu Koreju vodeći konzultant Nielsena Jean-Jacques Vandenheede upitao me u Zagrebu kako je moguće da su Hrvati toliki pesimisti.
“To naprosto ne mogu razumjeti. Susrećem dobro odjevene ljude, puno je novih, pa i skupih automobila, restorani su uvijek puni, ni po čemu se ne bi moglo zaključiti da Hrvati nisu sretni ili da su zabrinuti za budućnost. Vjerojatno je problem u politici i medijima koji pretjerano plaše ljude pa su oni možda zabrinuti i više nego što treba…”
Nekoliko dana nakon tog razgovora, za posjeta u Južnoj Koreji, i meni se nametnulo slično pitanje: kako je moguće da su Korejci baš u doba neviđenog prosperiteta tako pesimistički raspoloženi. Naime, disproporcija između naglog ekonomskog razvoja i bogatstva Južne Koreje te pesimizma njegovih građana neusporedivo je veća nego što je to slučaj s Hrvatskom. Prosječna plaća narasla je do 3,5 tisuća dolara, a BDP po glavi stanovnika dosegao je oko 23.000 dolara. U Južnoj Koreji radi više od polovice stanovništva, oko 25 milijuna ljudi, nezaposlenost iznosi samo 2,9 posto, dakle praktički je nema. Samo po ulicama 10-milijunskog Seula valja se više od 2,5 milijuna automobila, godišnje u grad stigne dvije milijarde dolara stranih investicija, u Seulu ima više od 10,5 milijuna mobitela, internetom se koristi 88 posto građana, podzemnom željeznicom dnevno se vozi oko 6,5 milijuna građana, u približno 400 hotela popunjenost je veća od 80 posto, grad ima 35 sveučilišta i koledža, samo kroz jedan trgovački centar, Doungog, dnevno prođe pola milijuna kupaca, a više od 25 tisuća dućana otvoreno je cijelu noć. U desecima tisuća restorana i kafića teško je uvečer naći mjesto.
Pa kako je onda moguće da u ozračju takvog napretka građani Južne Koreje budu toliki pesimisti? To smo pitanje postavili Byung-Kook Kimu, predsjedniku Korea National Diplomatic Academy, na ručku u velebnoj zgradi Akademije, inače utemeljitelju i predsjedniku Istočnoazijskih studija u Seulu te profesora političkih znanosti na Korea University u Seulu. Gospodin Kim autor je cijelog niza knjiga, predavao je na Harvardu, a naše ga je pitanje, priznao je kasnije, pomalo zateklo. Gledao nas je dugo u oči i tek nakon poduljeg razmišljanja zaključio:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....