Godinu i sedam mjeseci od stravičnog ubojstva Siniše V. (52) u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu i 14 mjeseci od izručenja Hrvatskoj nakon što je uhićen u Italiji gdje se sklonio nakon zločina, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici danas se suočio s nepravomoćnom presudom pakistanski državljanin Muhammad S. (27). Sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Natašom Brleković osudilo ga je na 12 godina zatvora, u koje mu se uračunava vrijeme koje je u zatvoru proveo od dana uhićenja. Prema odluci suda, oslobođen je plaćanja sudskih troškova.
Obitelj ubijenog u sudnici je slušala presudu i grcala u suzama. Pažljivo su slušali sudskog tumača koji je prevodio objavu presude, a koji je i inače bio prisutan na svakoj raspravi.
Nakon objave presude bilo je burno u sudnici. Majka, sestra i još nekoliko članica obitelji pokojnog s nevjericom su komentirale da takva visina presude može biti izrečena samo u Hrvatskoj.
"Koljač! Krvniče jedan prokleti! Moje si dijete ubio, a tebe će sada tetošiti u zatvoru! Ja sad idem kupiti hranu za ručak, a ti ćeš ju dobiti besplatno! Ja sam ti trebala presuditi", zavapila je majka pokojnog Siniše gledajući u oči osuđenog ubojicu svoga sina. Nije birala riječi te se jedva uspijevala kontrolirati dok su optuženog pravosudni policajci vodili iz sudnice van.
A obrazlažući presudu sutkinja je, među ostalim, kazala da, iako je obrana iŝla u pravcu nužne obrane, iz svih provedenih dokaza je zaključeno da se radilo o ubojstvu koje nije počinjeno u nužnoj obrani, ali niti u prekoračenju nužne obrane.
- Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir optuženikov raniji život, počevši od teškog života u Pakistanu pa do teškog puta koji je prošao da dođe do Zagreba, ali i činjenicu da je ostao bez noge. Imalo se u vidu i da tijekom života u Hrvatskoj nije prije ovog događaja počinio druga kaznena djela. Što se tiče otegotnih okolnosti, otegotan je sam način počinjenja djela kojim je iskazan veliki stupanj agresije kao i činjenica da, iako je bio samo jedan ubod, isti je bio takve siline snage da je cijela oštrica ušla u vrat. Također, otegotno je i to što se nakon počinjenja djela, uz pomoć osobe koja mu je inače pomagala, domogao avionske karte te pobjegao iz Hrvatske kako bi izbjegao kaznenu odgovornost, obrazložila je presudu predsjednica vijeća.
‘Nisam ga namjeravao ubiti‘
Prije dva mjeseca javnost je, kroz svjedočenje optuženog, prvi puta doznala detaljna saznanja o zločinu iz tramvaja s obzirom na to da se od početka branio šutnjom, a u toj ZET-ovoj ‘šestici‘ nije bilo videonadzora koji bi zorno ilustrirao zločin koji je zaprepastio Zagrepčane.
- Dva, tri mjeseca prije ubojstva završio sam na cesti kao beskućnik, bez posla i krova nad glavom. I bio sam u stresu. Tog jutra ušao sam u tramvaj u kojem je sjedio taj čovjek. On je počeo nešto pričati na svom jeziku, ništa ga nisam razumio osim, mislim, da govori: ‘Stranac, stranac‘. Stajao sam blizu njega. Bio sam kod srednjih vrata vagona, a on je sjedio uz zadnja vrata. Prišao mi je i udario me šakom u trbuh. Uhvatio me rukama, zgrabio me za lakte i stisnuo u predjelu prsa stojeći nasuprot mene. Htio sam se osloboditi njegova stiska i izmaknuti, ali nisam mogao. Bio je jak. Pa sam uzeo nož kojim sam ga upiknuo, mislim u vrat, i nakon toga je umro. U biti ga nisam imao namjeru. Ja sam čovjek bez noge, a to da sam ubio nekog zauvijek će ostati u mojoj glavi, dok sam živ, na vijeke vjekova - rekao je u svoju Muhammad S. Pritom je dodao i da misli da je u kobno vrijeme u tramvaju bila još jedna ženska osoba koja je sjedila na početku vagona.
Odgovarajući na pitanja suda ali i svog odvjetnika Davora Marčeca, ali ne i tužiteljstva, odakle mu sporni nož, zašto je prišao čovjeku u tramvaju, je li se u Zagrebu osjećao sigurno i gdje je bio noć prije ubojstva, optuženi je naglasio da nije prišao on pokojnom nego obrnuto.
- Nož sam uzeo iz Sunčanina stana u Zapruđu. I upravo ona mi je izašla u susret te sam prenoćio, uoči ubojstva, u njezinom autu ispred zgrade gdje stanuje. Tih dana u Zagrebu nisam se osjećao sigurno. Bojao sam se ljudi da će me ubiti, pretući, pokrasti... - kazao je još Muhammad S. otkrivši i da je na putu od Pakistana do Hrvatske bio napadnut. U Iranu su ga dva puta, kaže, tukli i pokrali mu sve što je imao sa sobom. A u Hrvatskoj ga nitko tukao nije nego, kako je pojasnio, ljudi su ga ismijavali jer nema nogu.
U svojoj obrani optuženi je detaljno ispričao i svoju putešestviju od Pakistana do Hrvatske. Pješačio je uglavnom s prijateljima cijelim putem, a u Vinkovcima je, dok se pokušavao ukrcati u vlak, doživio tragediju koja ga je obilježila za cijeli život.
- Cijeli put od Pakistana koji sam napustio 2016. je bio težak. Putem sam vidio smrt, ljude koji umiru, po tri, četiri dana smo znali hodati bez hrane i bez vode. Preko Irana, Turske i Bugarske do Srbije i Hrvatske gdje sam na kraju dobio azil i potrebne papire. U Vinkovce smo došli nakon tri dana i tri noći hodanja iz Srbije. Kad smo vidjeli vlak ja i moja četiri prijatelja, išli smo uskočiti. Meni se pri penjanju oskliznula ruka i pali smo pod vlak. Prijatelju mi je odrezana glava, a meni lijeva noga, dok desna noga ima oštećenje mišića i bedrene kosti. Proveo sam četiri mjeseca u bolnici i susreo Radu Barbira (bio mu je poput drugog oca o.pa). U Domu Dugave sam proveo godinu dana, pa godinu u hotelu Porin, a kad sam dobio azil socijalna skrb mi je sredila stan na godinu dana. Nakon toga sam završio u prihvatilištu za beskućnike u Kosnici te sam tražio posao i zaposlio se u jednom restoranu – opisao je svoje godine provedene u Hrvatskoj optuženi kojem je poslodavac nakon šest, sedam mjeseci sugerirao da promijeni posao jer više s njegovim radom nije bio zadovoljan. No Muhammed S. smatra da je problem bio zapravo u jezičkoj komunikaciji jer je on pričao na engleskom, a gazda i radni kolege na hrvatskom pa se nisu s njim snašli.
Tijekom sudskog postupka, vještakinja psihijatrica Suzana Kos je u dopunskom nalazu i mišljenju, nakon što je okrivljeni iznio obranu, svoj nalaz dopunila s obzirom da je inicijalni vještački nalaz bio manjkav jer Muhammad S. nije surađivao. Za definitivnu ocjenu njegovih sposobnosti tempore criminis za vještakinju je bila važnija optuženikova obrana. Pa je tako među ostalim, odgovarajući na pitanja suda kakva je bila interakcija optuženog sa žrtvom prije samog ubojstva, kazala da je u tim trenucima kod njega došlo do porasta afektivne tenzije, u kombinaciji osjećaja, napetosti, nervoze i impulzivnosti.
- Prije nego što je optužen izvadio nož i prije samog čina kaznenog djela, kod njega je došlo do osjećaja povrijeđenosti, ugroženosti i nesigurnosti te difuzne nelagode i izvjesnog straha – pojasnila je Kos.
Optuženikova branitelja Davora Marčeca je, pak, zanimalo jesu li ti osjećaji koji su prethodili ubojstvu potencirani ranijim tragičnim događajima, na što je vještakinja ustvrdila da "sigurno da jesu s obzirom na anamnezu koju je on iznio kao i na iskaze drugih svjedoka iz postupka".
- Došlo je do akumulacije stresova i to je predodredilo sve za takav tip reagiranja – rekla je još.
Ukazujući na vještački nalaz i mišljenje u kojem je Kos na više mjesta navela da je optuženi u psihičkom statusu manipulativan, predstavnicu optužbe je zanimalo po čemu je to zaključila. Također ju je zanimalo razlikuje li se interakcija u dva obavljena razgovora s optuženim s obzirom na odmak vremena?
- Radi se o njegovom pokušaju da se u ovom situaciji što bolje snađe i zauzme za sebe što je uvjetovano i kod ovakve ličnosti očekivano u ovom forenzičnom stanju. A komunikacija s njim u dopunskom vještačenju je bila drugačija u smislu njegova bitno smanjenog otpora pri odgovaranju na postavljana pitanja. Prirodniji je u iskazivanju, manje oprezan, a u prvom razgovoru njegov otpor je bio toliki da se komunikacija jedva mogla uspostaviti – pojasnila je Kos zaključivši da je kod Muhammada S. nešto slabija empatija obilježje njegove ličnosti.
Podsjetimo, optuženi je sjeo na optuženičku klupu velikogoričkog suda godinu dana od stravičnog ubojstva, ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. Kako smo već pisali, dan prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.
Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva. A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža nesretnom čovjeku ostala je u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.
Muhammad S. je, prema optužnici, pobjegao iz tramvaja van, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se tog trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi. Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom. U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice. Jer on je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega Muhammad S. nije poznavao.
Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojeg ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".