KRVAVA NOĆ U ZAGREBU

Uskoro presuda za ubojstvo u ‘šestici‘: ‘Uhvatio me, htio sam se izmaknuti, ali nisam mogao. Pa sam ga upiknuo nožem...‘

Muhammad S. (27) iz Pakistana tvrdi da je putnik u tramvaju Siniša V. (52) nasrnuo na njega te da ga nije imao namjeru ubiti

Dovođenje Muhammada S., osumnjičenog za ubojstvo u tramvaju broj 6, na ispitivanje

 Davor Pongracic/Cropix

Zbog stravičnog ubojstva u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu iz rujna 2021., kada je kuhinjskim nožem u vrat usmrćen putnik Siniša V. (52), na Županijskom sudu u Velikoj Gorici krajem ovog mjeseca suočit će se s nepravomoćnom presudom osumnjičeni za ubojstvo Muhammad S. (27) iz Pakistana.

Vještakinja psihijatrica Suzana Kos je u dopunskom nalazu i mišljenju, nakon što je okrivljeni iznio obranu, svoj nalaz dopunila s obzirom na to da je inicijalni vještački nalaz bio manjkav jer Muhammad S. nije surađivao. Za definitivnu ocjenu njegovih sposobnosti tempore criminis za vještakinju je bila važnija optuženikova obrana. Pa je tako, među ostalim, odgovarajući na pitanja suda kakva je bila interakcija optuženog sa žrtvom prije samog ubojstva, kazala da je u tim trenucima kod njega došlo do porasta afektivne tenzije, u kombinaciji osjećaja, napetosti, nervoze i impulzivnosti.

- Prije nego što je optuženi izvadio nož i prije samog kaznenog djela, kod njega je došlo do osjećaja povrijeđenosti, ugroženosti i nesigurnosti te difuzne nelagode i izvjesnog straha – pojasnila je Kos.

Akumulacija stresa

Optuženikova branitelja Davora Marčeca je, pak, zanimalo jesu li ti osjećaji koji su prethodili ubojstvu potencirani ranijim tragičnim događajima, na što je vještakinja ustvrdila da "sigurno da jesu s obzirom na anamnezu koju je on iznio kao i na iskaze drugih svjedoka iz postupka".

- Došlo je do akumulacije stresova i to je predodredilo sve za takav tip reagiranja – rekla je još.

Ukazujući na vještački nalaz i mišljenje u kojem je Kos na više mjesta navela da je optuženi u psihičkom statusu manipulativan, predstavnicu optužbe je zanimalo po čemu je to zaključila. Također je tužiteljicu zanimalo razlikuje li se interakcija u dva obavljena razgovora s optuženim s obzirom na odmak vremena?

- Radi se o njegovom pokušaju da se u ovom situaciji što bolje snađe i zauzme za sebe što je uvjetovano i kod ovakve ličnosti očekivano u ovom forenzičnom stanju. A komunikacija s njim u dopunskom vještačenju je bila drugačija u smislu njegova bitno smanjenog otpora pri odgovaranju na postavljana pitanja. Prirodniji je u iskazivanju, manje oprezan, a u prvom razgovoru njegov otpor je bio toliki da se komunikacija jedva mogla uspostaviti – pojasnila je Kos, zaključivši da je kod Muhammada S. nešto slabija empatija obilježje njegove ličnosti.

Podsjetimo, prije dva mjeseca, nakon gotovo godinu i pol šutnje, javnost je doznala prva detaljna saznanja o zločinu iz tramvaja s obzirom na to da se optuženi od početka branio šutnjom, a u toj ZET-ovoj ‘šestici‘ nije bilo videonadzora koji bi zorno ilustrirao zločin koji je zaprepastio Zagrepčane.

‘Završio sam na cesti‘

- Dva, tri mjeseca prije ubojstva, završio sam na cesti kao beskućnik, bez posla i krova nad glavom. I bio sam u stresu. Tog jutra ušao sam u tramvaj u kojem je sjedio taj čovjek. On je počeo nešto pričati na svom jeziku, ništa ga nisam razumio osim, mislim, da govori: ‘Stranac, stranac‘. Stajao sam blizu njega. Bio sam kod srednjih vrata vagona a on je sjedio uz zadnja vrata. Prišao mi je i udario me šakom u trbuh. Uhvatio me rukama, zgrabio me za laktove i stisnuo u predjelu prsa stojeći nasuprot mene. Htio sam se osloboditi njegova stiska i izmaknuti, ali nisam mogao. Bio je jak. Pa sam uzeo nož kojim sam ga upiknuo, mislim u vrat, i nakon toga je umro. Nisam imao namjeru ubiti ga. Ja sam čovjek bez noge, a to da sam ubio nekog zauvijek će ostati u mojoj glavi, dok sam živ, na vijeke vjekova - rekao je u svoju obranu pakistanski državljanin.

Pritom je dodao i da misli da je u kobno vrijeme u tramvaju bila još jedna ženska osoba koja je sjedila na početku vagona.

Odgovarajući na pitanja suda, ali i svog odvjetnika Davora Marčeca, no ne i tužiteljstva, odakle mu sporni nož, zašto je prišao čovjeku u tramvaju, je li se u Zagrebu osjećao sigurno i gdje je bio noć prije ubojstva, optuženi je naglasio da nije prišao on pokojnom nego obrnuto.

- Nož sam uzeo iz Sunčanina stana u Zapruđu. I upravo mi je ona izašla u susret te sam, uoči ubojstva, prenoćio u njezinom autu ispred zgrade gdje stanuje. Tih dana u Zagrebu nisam se osjećao sigurno. Bojao sam se da će me ljudi ubiti, pretući, pokrasti... - rekao je Muhammad S., otkrivši i da je na putu od Pakistana do Hrvatske bio napadnut. U Iranu su ga dva puta, kaže, tukli i pokrali mu sve što je imao sa sobom. U Hrvatskoj ga nitko nije tukao, ali su ga, kako je pojasnio, ljudi ismijavali jer nema nogu.

Put iz Pakistana

U svojoj obrani, optuženi je detaljno ispričao i svoju putešestviju od Pakistana do Hrvatske. Pješačio je uglavnom s prijateljima cijelim putem, a u Vinkovcima je, dok se pokušavao ukrcati u vlak, doživio tragediju koja ga je obilježila za cijeli život.

- Cijeli put od Pakistana, koji sam napustio 2016., bio je težak. Putem sam vidio smrt, ljude koji umiru, po tri, četiri dana smo znali hodati bez hrane i bez vode. Preko Irana, Turske i Bugarske do Srbije i Hrvatske, gdje sam na kraju dobio azil i potrebne papire. U Vinkovce smo došli nakon tri dana i tri noći hodanja iz Srbije. Kad smo vidjeli vlak, ja i moja četiri prijatelja, išli smo uskočiti. Meni se pri penjanju oskliznula ruka i pali smo pod vlak. Prijatelju mi je odrezana glava, a meni lijeva noga, dok mi desna ima oštećenje mišića i bedrene kosti. Proveo sam četiri mjeseca u bolnici i susreo Radu Barbira (bio mu je poput drugog oca op. a.). U Domu Dugave proveo sam godinu dana, pa godinu u hotelu Porin, a kad sam dobio azil, socijalna mi je skrb sredila stan na godinu dana. Nakon toga sam završio u prihvatilištu za beskućnike u Kosnici te sam tražio posao i zaposlio se u jednom restoranu - opisao je svoje godine provedene u Hrvatskoj optuženi kojem je poslodavac nakon šest, sedam mjeseci sugerirao da promijeni posao jer više s njegovim radom nije bio zadovoljan.

No Muhammed S. smatra da je problem bio zapravo u jezičkoj komunikaciji jer je on pričao na engleskom, a gazda i radni kolege na hrvatskom pa se nisu s njim snašli.

Podsjetimo, optuženi je na optuženičku klupu velikogoričkog suda sjeo godinu dana nakon stravičnog ubojstva, ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. Kako smo već pisali, dan prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.

Pobjegao iz tramvaja

Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva. A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža nesretnom čovjeku ostala je u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.

Muhammad S., prema optužnici, pobjegao je iz tramvaja, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se tog trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi. Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom. U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice. On je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega, a koju sudeći prema svemu, Muhammad S. nije poznavao.

Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojeg ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 11:05