Pakovati cigle znači reketariti, a za ubijenoga kažu: ‘Otišao je za Kanadu’

Kriminalisti i istražitelji u većini balkanskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, godinama imaju poduže popise riječi i izraza iz žargona kojima se koriste opasni kriminalci. Poznato je i da na cijelom području nekadašnje Jugoslavije djeluje zapravo jedna te ista mafija koja ima svoje ljude u različitim državama, a kako se jezici zemalja zapadnoga Balkana međusobno osobito ne razlikuju, tako su i mafijaši, kreirajući svoje često tajne izraze koji označavaju neki pojam ili osobu, srušili jezične granice da bi se što bolje razumjeli.

Tajne riječi

Mafijaši u Srbiji, Hrvatskoj ili nekoj drugoj ex-jugoslavenskoj državi koriste iste tajne riječi, od kojih su novinari beogradskog Blica sastavili i kraći popis. Iz njega su nestali neki pojmovi koje su koristili članovi nekad moćnog zemunskog klana, ali su zato uvedeni neki novi.

Do novih jezičnih spoznaja o govoru mafije istražitelji i novinari došli su i na suđenju pripadnicima klana Darka Šarića. Njegova je grupa tako imala kodno ime za svakog člana koji je sudjelovao u transportu kokaina, dok su brodove kojima je droga prevožena nazivali ženskim imenima. Recimo, Darko Šarić se zvao Zoki. U međusobnim razgovorima pripadnici klana nikada drogu nisu nazivali drogom.

Svi u bijegu

Grupa Željka Maksimovića Make - koja se tereti za likvidaciju policijskog generala Boška Buhe te za planiranje ubojstava niza političara, među kojima je i Zoran Đinđić - također je imala svoj osobiti žargon koji je bio predmet policijskog vještačenja jer je zbog njegova (ne)razumijevanja došlo do velikog spora između obrane i tužiteljstva. Tako se prvotna oslobađajuća presuda pozivala upravo na nerazumijevanje žargona, ali je ona ukinuta te je suđenje počelo ispočetka. Trenutno je taj postupak na mrtvoj točki jer su svi osumnjičeni u bijegu. Tipično za predstavnike Maksimovićeve grupe bilo je to što su uvijek govorili u ženskom rodu, bez obzira na to što su uglavnom pričali o muškarcima. Tužiteljstvo je utvrdilo kako je Maksimović, razgovarajući sa sestrom o planovima likvidacije Zorana Đinđića, njega nazivao Zrika, dok su za Koštunicu koristili ime Oštičava.

“Vidi, rekli sva govna da se poplješću... završeno je sada, mora Oštičava da dođe i postavi novi kurs i tako... a Zrika ide i to može verovatno da će ga još u glavu popiti, to je sto posto...”, rekao je Maksimović u tom razgovoru, a policajac koji ga je ranije hapsio prepoznao ga je po glasu. Na temelju razgovora koji je Maksimović vodio s neimenovanom ženom tužiteljstvo je utvrdilo da je njegova banda skovala plan za Đinđićevo ubojstvo.

Sudski tumači

Iskusni policajci uglavnom mogu dobro razumjeti žargon mafije, no na suđenjima su sucima i tužiteljima pomagali posebni suradnici i svjedoci. Pripadnici zemunskoga klana u komunikaciji nikada nisu spominjali kaznena djela. Prilikom ubojstva i otmica koristili su posebne mobitele koje bi nabavljali samo za taj određeni zadatak. Za ubijenog čovjeka bi govorili kako je “otišao za Kanadu”.

Pripadnici Šarićeva klana dodatno su osuvremenili komunikaciju i u rječnik uveli nove fraze. Suđenje je razotkrilo da se sa samim Šarićem mogao čuti veoma uzak krug najbližih suradnika. Šarićevci su osmislili i posebne šifre za razmjenu telefonskih brojeva koje će koristiti za komunikaciju. Tako su za znamenke od 0 do 9 koristili određena slova abecede. To je svakako još jedna novost u današnjoj mafijaškoj komunikaciji u usporedbi s vremenom kada je strah sijao zemunski klan.