Duge policijske cijevi okružile su prošlog petka oko 9 sati zgradu Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Razlog: pravosudni policajci dovode iz Lepoglave Roberta Matanića, trenutačno najopasnijeg zatvorenika hrvatskih kaznionica. Matanić je svjedok na ročištu u postupku za naknadu štete u kojem njegov bivši prijatelj i kompanjon Amir Mafalani traži od Republike Hrvatske 255.000 kuna zbog cijelog niza povreda ustavnih i ljudskih prava.
Mafalani je zajedno s Robertom Matanićem i ostalim sudionicima pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu vlasnika Nacionala Ive Pukanića i njegova suradnika Nike Franića 23. listopada 2008. u Zagrebu. Uz navedeni iznos, Mafalani traži i kamate, kao i nadoknadu sudskih troškova. Do kraja postupka taj bi se iznos mogao popeti na 400.000 kuna.
U postupku za naknadu štete navodi da su od uhićenja do presude povrijeđena njegova brojna ljudska prava. Ukupno 255.000 kuna plus kamate i naknadu sudskih troškova Mafalani traži konkretno zbog fizičkih bolova koje je trpio od uhićenja do kraja policijskog ispitivanja. Kako je poznato, Amir Mafalani uhićen je u 29. listopada 2008. godine u stanu u Draškovićevoj ulici, istoga dana kad su kod Bajakova u munjevitoj akciji specijalaca uhićeni drugi sudionici u likvidaciji Pukanića i Franića.
Bez pregovaranja
U tim akcijama policajci nisu štedjeli osumnjičenike. S obzirom na to da se radilo o ekstremno opasnim i naoružanim osobama, elitni specijalci preventivno su primjenjivali silu ne želeći riskirati da osumnjičenici naprave prvi potez jer bi to vjerojatno rezultiralo razmjenom paljbe.
Uhićenja su tako protekla bez ispaljenog metka. No, na prvom pojavljivanju Matanićeve skupine pred fotoreporterima bilo je jasno da su pretučeni. Natečena lica, flasteri, longete (...), sve je govorilo da se s osumnjičenicima nije puno pregovaralo. Prvostupanjskom presudom zagrebačkoga Županijskog suda u studenome 2010. svi uhićenici su dobili visoke kazne. Mafalani je osuđen na 16 godina zatvora, a poslije je Vrhovni sud kaznu umanjio za godinu dana.
Obavještajne priče
Tijekom suđenja izrekao je podatke koji iz nepoznatih razloga nisu izazvali potres u tadašnjoj obavještajnoj zajednici niti su u značajnijoj mjeri promijenili tijek suđenja.
- Ljudima iz policije sam osam dana prije eksplozije ispred Nacionala najavio da Matanić priprema nešto veliko - rekao je Mafalani i pritom iznio detalje koji zaista upućuju na zaključak da govori istinu. Bio je uvjerljiv i kada je ispričao da mu je prilikom uhićenja rečeno kako o nekim stvarima mora šutjeti pred zamjenikom ravnatelja USKOK-a Žegarcem, jer bi njegov iskaz srušio optužnicu. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko (koji je u vrijeme likvidacije Pukanića bio ravnatelj Sigurnosno obavještajne zajednice), formirao je nakon tog iskaza posebnu stručnu skupinu čiji je zadatak bio ispitati postupanje policajca Nenada Šipušića. Upravo suprotno očekivanom, Šipušić je u međuvremenu unaprijeđen na mjesto pomoćnika načelnika za krim policiju u Novom Zagrebu.
- Mafalanija nisam doživljavao ozbiljno pa o onome što mi je rekao nisam obavijestio nadređene - objasnio je zagrebački krim policajac Nenad Šipušić, svjedočeći videovezom iz velike sudnice zagrebačkog Županijskog suda.
On je bio krim operativac postaje u Novom Zagrebu koji je “držao na vezi” Mafalanija. Nakon ubojstva Pukanića i Franića jedan drugi višerangirani policajac iz Sektora krim policije rekao mu je da je njemu trebao reći za pripremanje tog zločina jer da bi u tom slučaju “Pukanić danas bio živ”. Taj je policajac poslije rekao da Mafalani laže, no ipak je degradiran.
Nikada nije (barem se službeno ne zna) istražen niti Matanićev iskaz u kojem spominje tajne službe i da “ne želi biti žrtveno janje ni za Karamarka ni za Perkovića, bilo mlađeg ili starijeg”. Osim ovog, u medijima se puno puta moglo naći i drugih kritika na tijek suđenja. Ostaje i činjenica da zapravo nije otkriven krajnji naručitelj zločina.
Besmislen zahtjev
No, bez obzira na sve, svi pripadnici Matanićeve skupine iskoristili su sva pravna sredstva u Hrvatskoj i sada kreću u nove pravne bitke po “bočnim linijama”.
Osim zbog fizičkih boli, Mafalani tuži Republiku Hrvatsku i zbog straha tvrdeći da se sve vrijeme, od uhićenja do okončanja kaznenog postupka, bojao za svoj život. Treća osnova po kojoj traži obeštećenje je smanjenje životnih aktivnosti. Ovaj dio tužbe je prilično nejasan s obzirom na to da je smisao kazne smanjiti opseg životnih aktivnosti i logično je da je život u zatvoru ograničen u odnosu na život na slobodi.
Mafalani traži odštetu i zbog kršenja prava na dostojanstvo i mučenja kojima je bio izvrgnut.
Poslana i tužba sudu u Strasbourgu
Kada kažemo “smanjene životne aktivnosti”, mislimo na fizičke posljedice premlaćivanja tijekom uhićenja. Mojem branjeniku tada je slomljena nosna kost. Hitna je intervenirala u sjedištu krim policije u Heinzelovoj i za to imamo dokaze. To teško ozljeđivanje, za koje objektivno nije bilo potrebe, prijavila sam kao kazneno djelo. Međutim, DORH po toj prijavi nije postupao. Zbog toga sam se obratila Europskom sudu za ljudska prava, a zadnje informacije govore da su oni tužbu proslijedili Vladi od koje se očekuje odgovor. To de facto znači da je naša tužba usvojena i da je Strasbourg ocijenio da su se kršila Mafalanijeva prava - rekla je odvjetnica Lidija Horvat.