ZAGREB - Vlatko Marković, posljednji Tuđmanov kadar, preživio je i najteži udar u svojoj 12-godišnjoj predsjedničkoj karijeri i još jednom se narugao hrvatskoj nogometnoj javnosti. “Bit ću predsjednik dok ja to želim”, davno je rekao i čini se da je bio u pravu. Nije ga srušio ni bivši premijer Ivo Sanader, kojega je izblamirao u Cardiffu, a spomenik hrvatskog nogometa je ostao na nogama i nakon aperkata “boksača teške kategorije” Igora Štimca. Brojili su mu do osam, ali nije pao.
Ćiro Blažević, izbornik kineske olimpijske reprezentacije, trener svih trenera, najzanimljivija persona u novijoj povijesti hrvatskog nogometa, vlasnik najvećih trofeja, od kojih i danas živi Kuća nogometa u Rusanovoj, rado se odazvao za “dan poslije”. I nadahnuto odgovorio na pitanje je li ovo što se događalo na Skupštini Hrvatskog nogometnog saveza u Westinu “demokracija, balkanska krčma ili sramotni sabor hrvatskog prostakluka”? Jer, ako je Hrvatski sabor “kokošinjac”, Sabor hrvatskog nogometa je - zvjerinjak.
- U ovom času okupiran sam nekim drugim stvarima, ali niti jednu minutu ne razmišljam ni o čemu, nego o onom što se događalo na toj famoznoj Skupštini. I svi s kojima sam o tome razgovarao šokirani su, da ne kažem - skandalizirani. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, nogomet je najveći hrvatski ambasador. I dok je cijeli hrvatski patriotski svijet vidio u nogometu i športu tračak svjetla, sad je sve nestalo iza oblaka, velika tamna sjena je prekrila sunce.
Ćiro će pojasniti:
- Nitko ne može osporiti činjenicu da oni koji vladaju i - dirigiraju. A tko vlada u nogometu? Ako u državi nije dobro, krivo je loše naslijeđe ili Vlada. Koliko je nova, stara nogometna Vlada sposobna da svojim autoritetom provede ono što svi želimo, veliko je pitanje. Ova Skupština je kompromitirala puno toga, a posebno ono čemu ovaj narod žudi, a to je regularnost. Sve što se događalo potvrda je da regularnosti nije bilo. I reakcije, i nasilje, koje se događalo na Skupštini, daje mi za pravo kazati da su ljudi bili frustrirani, dovedeni u psihozu ‘ludog ponašanja’, učinilo mi se da je nazočna nepravda, neka neregularnost. Ne bih bio Vlatku Markoviću u koži jer ne vidim kako nakon svega može efikasno voditi Savez.
Tko je izgubio? Vlatko Marković, Igor Štimac ili nogomet?
- Na nesreću, najveći gubitnik je - nogomet. Bačena je krupna ‘neizbrisiva mrlja’ na nešto što je bio naš ponos, čime su se Hrvati s razlogom dičili. Jer, šport je ono što Hrvatsku u svijetu propagira na jedan doista spektakularan način. Tako mala zemlja, a tako značajna u športu, Hrvatska je već godinama među deset najvećih nogometnih nacija svijeta, što je dokaz velike vrijednosti i izuzetnog kontinuiteta. I sad, nakon jedne ovakve Skupštine, sve je došlo pod znak pitanja. Nogomet je u istoj situaciji kao i Vlada...
Ćiro će, ipak, povući crtu između nogometne i političke Vlade.
- Ne želeći nikome podilaziti, uvjeren sam da će se Vlada izvući, jer na čelu Vlade je jedna ‘nedodirljiva’ osoba, koja ničim nije ukaljana. Ona ima moralnu snagu izgurati stvar do kraja, na licu Jadranke Kosor nema mrlje. Da li na licu Vlatka Markovića ima mrlja? Ja bih trebao drukati za Vlatka jer sam tuđmanovac i trebao bih željeti da nešto njegovog ostane na ‘životu’. Vlatko je njegov kadar, ali - vrijeme ga je pregazilo. Ja sam loše plasiran govoriti o godinama, stariji sam od njega, ali za Vlatka sam mladić. Ja se svaki dan svlačim u trenirku, trčim, vježbam, demonstriram i što je najvažnije nemam staračkih simptoma koje je on manifestirao na ovoj Skupštini. Njegova komunikacija nakon Skupštine je bila katastrofalna, on nema pravo ignorirati najvažnije, ne smije ignorirati narod. Ako ignoriraš sve to, ako ne želiš novinaru odgovoriti na pitanje, ne pita on zbog sebe, već zbog publike... Ako to, moj Vlatko, nisi naučio, onda ignoriraš sve. Njegovo ponašanje daje mi za pravo da mu poručim - vrijeme ti je prošlo, nemaš više refleks, istekao ti je rok trajanja. Vlatko, toliko si ostario, da ti narod više ne može vjerovati...
Je li nakon svega Zdravko Mamić postao apsolutni gospodar hrvatskog nogometa?
- Nema dvojbe da je to tako, iako ću javno reći - volim Mamića! Vezani smo i ta veza ne može popucati na banalnim razlozima. Ali, ja sam bio za Štimca, a jedan od razloga za tu ljubav je bio i Mamić jer više od Mamića volim ovu državu. I ja sam dinamovac, ali, Mamiću, ne možeš biti apsolutni gospodar i Hajduka i svih Dinamovih konkurenata jer nacionalno prvenstvo mora imati svoj legitimitet i pravičnost. On je apsolutni gospodar, on je sve vodio, napravio je tako kako je želio. Ja sam želio da bude drukčije, da bude ravnoteža.
Kako tumačite Šukerovu aktivnost i Bobanovu pasivnost?
- To me najviše boli! Sedam godina sam živio s njima u ljubavi, stvorio sam obitelj u kojoj nikada nije bilo ni najbanalnijeg konflikta. Svi su se respektirali i onda udari brat na brata, Šuker na Štimca. Razišli su se na svetom mjestu, gdje se to najmanje smjelo dogoditi. Šuker mi je to javno zamjerio, ali ja Šukera volim i stoput ću ponoviti - da nije bilo Šukera, ne bi ni mene bilo. Ali, ni to me ne može spriječiti da ne kažem - nemaš pravo, Davore, jer si izmanipuliran. Zamislite tu glupost - dođi, pa ćeš za dvije godine biti predsjednik. Na taj način nikad neće postati predsjednikom, niti je to moguće ostvariti na takav način. Marković ima potrebu ostati što dulje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....