Za Ćiru je to bio kupleraj: Izbore valja ponoviti, a vrijeme je i da se premijerka umiješa!

SPLIT - Da se mene pita, doveo bih u red nogometni cirkus ukidanjem zadnje lipe i svakog milosrđa, ali politika od koje se očekuje takav dekret, u stvari je glavni uzor nogometu i zapravo živi od tog “nogoodmetničkog biračkog tijela”. Dakle, nema rješenja, pa je bolje čuti što govore oni poput Ćire koji utjehu traže po bijelome svijetu gotovo kao nogometni azilanti, i to ne prvi put.

Kako se može osjećati čovjek koji je bio treći na svijetu u Francuskoj 1998., a danas euroinspektori i promatrači samilosno svjedoče na hrvatskim nogometnim izborima.

- Iako smo dotjerali daleko, do kaubojski izneređene nogometne zemlje - kaže Ćiro Miroslav Blažević - to nije razlog da neke stvari ne mogu izać na vidjelo. Ovakve utakmice nikako ne mogu biti na čast našem nogometu, niti našim sportašima uopće jer nas trenutno gleda cijeli svijet. Kako nas neće gledat kad imamo takve reference od Štimca do Šukera, sve samih sinova mojih. Ali daleko smo od razine na kojoj smo pobjeđivali i jurišali po Europi. Rekao sam da je vrijeme sazrelo za promjene, međutim, tek nakon ovih nogometnih izbora promjene su doslovno neminovne. Stanje u našoj nogometnoj organizaciji ne prati naš nogometni razvoj, ni u klubovima, ni u reprezentaciji. Mi ipak predstavljamo igračku, nogometnu, trenersku klasu… A izbori su nam totalni cirkus, kao da nema talenta i kvalitete za koji bi se mogli uhvatit. To je žalosno. Jer to ne zaslužujemo. A posebno sam tužan jer umjesto sloge mojih sinova gledam ovaj kupleraj.

Ćiro je surađivao s Vlatkom Markovićem toliko godina i postizao uspjehe, možda se i sporio, ali ipak ta njihova utakmica nije bila na razini današnjeg raspada sistema:

- Marković se ismijava i sprda s našom nogometnom javnošću, a to nije dobro, jer je pristojno i civilizirano danas baratati argumentima. Pokušavam ostati nekako sa strane, iako sam se izjasnio za promjene, a to u ovoj situaciji ispada da sam za Štimca. I ne skrivam se. Zašto minirati jednog mladog i agilnog nogometnog stručnjaka kakav je Štimac, koji ambiciozno želi nove stvari toliko potrebne našem nogometu, što potvrđuju uostalom i posljednji izbori. Štimac ne smije odustati. Izbore valja ponoviti.

Ćiro se poziva na pravnu državu. Tu sam ga malo dočekao jer smo zajedno komentirali nogometne izbore nakon kojih je Hrvatska s Ćirom stigla do bronce 1998. Bio je to veliki rat u kojemu su sudjelovale najveće nogometne snage, a nije se libilo ni najgrubljih klizećih startova i otimanja glasova. Nakon izbora je Branimir Glavaš u glavnom TV-dnevniku Boži Sušecu izjavio da hrvatski nogomet vodi mafija i ovome reporteru se činilo da se to sigurno neće ćuti, no sve je objelodanjeno, na očigled predsjednika Tuđmana.

Model njegove demokracije u odnosu na nogomet ponukao je i Ćiru da razveže jezik:

- Ta je skupština bila zbilja sramotna jer se petljalo s glasovima, a predsjednik Tuđman je imao svoj plan za Francusku i računao je s predsjednikom Mikšom. Izbori su na kraju ipak završili s Mikšom kao predsjednikom, a to znači imati viziju i cilj. Kad ste me već na to podsjetili, onda bih i ja podsjetio našu dragu premijerku Jadranku Kosor da prema nogometu ne smije ostati tako ravnodušna i da je krajnje vrijeme da se umiješa. Baš u zaštitu demokracije! Previše je toga naštimano, a svi za to snosimo odgovornost. I to nije samo igra ili nogomet, nego jedan od ozbiljnijih hrvatskih proizvoda, političkih, marketinških, turističkih, brendovskih, pa nije se s tim šalit. To je već tradicionalni nacionalni kult i općenarodna blagodat s kojom se nitko ne smije ovako sprdat, jer me duša boli… A ja sam ionako tamo u Kini, u toj kurtoaziji, i ne govorim ovo iz nekog osobnog interesa kako mi uvijek neki podmetnu.