Postoje sretnici kojima se želje iz djetinjstva ostvare. Boris Johnson nije jedan od njih. Kada je bio dječak, gradonačelnik Londona maštao je o tome da će jednoga dana postati “kralj svijeta”.
Budući da je malo vjerojatno da će slična funkcija ikada biti uvedena, a titula kralja Ujedinjenog Kraljevstva pripast će nasljednicima krune Windsorovih, 48-godišnji Johnson ipak će se, zasad, morati zadovoljiti položajem šefa Londona. Radno mjesto smatrano drugom najvažnijom političkom funkcijom u zemlji zadovoljilo bi i osobu velikih apetita. Čini se da ne i Borisa kojemu, od pobjede na prošlotjednim lokalnim izborima koja mu je donijela drugi gradonačelnički mandat, pripisuju ambicije za budućeg premijera. Biti drugi - to nije nešto s čim se Johnson ikada dobro nosio.
U internatu za dječake
Ništa nije onako kako se čini, a najmanje one najočitije Borisove značajke - ime, podrijetlo i frizura. Za početak, jedini britanski političar kojega zovu imenom - Boris - zapravo se zove Alexander (obitelj i bliski prijatelji zovu ga Al). Od svojih prvih koraka u odraslom svijetu Alexander Boris de Pfeffel Johnson shvatio je vrijednost pomno izgrađenog imidža. U internatu za dječake, koji ne može biti opisan boljim izrazom od britanskog pojma za ultimativnu klasu i bogatstvo - posh, Johnson je rano uvidio da ako se već ne može pohvaliti stoljetnom tradicijom svojih aristokratskih djedova, vrlo uobičajenom na Etonu, mora pronaći drugi način da se istakne. Tri generacije prije njega ista je misao vodila njegova pradjeda Alija Kemala koji je tursko prezime (Kemalovi, odnosno Johnsonovi dolaze iz jednog turskog sela poznatog po plavokosim stanovnicima) zamijenio britanskim. Obojici je naum očito uspio - nasljednike obitelji više nitko ne veže uz doseljenike iz Turske, a Boris Johnson istaknuo se i na zahtjevnom Etonu. I to toliko da se njegov bivši ravnatelj sjeća gotovo svakog detalja iz školskih dana današnjega gradonačelnika, dok se njegova “šulkolege” Davida Camerona, britanskog premijera, ne sjeća, iako je Eton pohađao u isto vrijeme kao i Boris.
Prošli je tjedan Johnson još jednom dokazao da pripada creme de la creme političkog života Britanije kada je izborio drugi mandat za čelnika Londona, grada koji generira čak petinu cjelokupnoga bogatstva Ujedinjenog Kraljevstva. Za Borisa tajming ne može biti bolji. Za samo mjesec dana London će proslaviti dijamantni jubilej kraljice Elizabete II., čime ona postaje britanski monarh koji je, nakon kraljice Victorije, najdulje vladao. Samo godinu dana nakon vjenčanja princa Williama i njegove ljupke supruge Catherine London će još jednom biti pozornica kraljevskog slavlja. Tek pošto se istroše slike festivalskog Londona, na naslovnicama diljem svijeta počinje Olimpijada, najvažniji sportski događaj na svijetu, s Londonom kao jedinim gradom koji će Olimpijske igre ugostiti tri puta. Ovo ljeto pripada Londonu. Istodobno, ovo je Borisovo ljeto.
‘Plavi nered’
Popularna tvrdnja da London nije Britanija pokazala se istinitom i prošli tjedan kada su torijevci, britanska desnica kojoj pripada i Boris Johnson, pretrpjeli katastrofalan gubitak u gotovo svim dijelovima kraljevstva. Nova karta Britanije u bojama je laburista, upozoravajuće crvena, barem za vladajuće torijevce. No, ne i Borisovo kraljevstvo. London ostaje kakav je i bio, s neuspjelim pokušajem bivšega gradonačelnika Kena Livingstonea da ga pripoji laburistima. Johnsonova pobjeda na izborima sigurno je bila šećer na kraju za Davida Camerona ili svjetlo na kraju tunela, zatamnjenog poražavajućim rezultatima. Činjenica je da važnost lokalnih izbora, odnosno posljedice koje imaju na parlamentarne izbore, jest upitna. Pojedini analitičari tvrde da su odraz trenutačnog nezadovoljstva, ali nipošto indikator da će Cameronovi torijevci izgubiti na izborima za dvije godine. Ipak, kada je, nakon sati neizvjesnosti i stresa jer glasovi nisu išli u njegovu korist onoliko koliko je očekivao, Boris Johnson održao pobjednički govor, u njemu nije spomenuo premijera i čelnu osobu svoje stranke Davida Camerona. Svoju pobjedu smatrao je isključivo svojom i između redaka poručio je Britancima da se politički ne želi uvijek identificirati s premijerom. Neki tvrde da je prošlotjedni događaj u životu Borisa Johnsona bio prava “točka preokreta”, dan početka njegove borbe za mjesto premijera. Boris, koji osvaja javnost humorom i izgledom nespretnog školarca, a kosu sam namješta u svoj “plavi nered” s potpisom prije pojavljivanja u javnosti, to ne govori naglas, ali u medijskim i političkim kuloarima nije tajna da pretendira na mjesto idućeg vođe konzervativaca i premijera.
“Boris je suprotnost stereotipu, iznimka koja potvrđuje pravilo. Pretio i budalast, on je antiteza sređenog pin-up muškarca. Nalikuje na ‘ljudsku košaru za prljavo rublje’ i ima naviku da se zaboravlja tuširati. Ipak, žene ga obožavaju, čak i one inače razumne traže od njega da im potpiše donje rublje ili razgolićene grudi. A on uživa u pažnji”, piše britanska novinarka Sonia Purnell, autorica njegove biografije “Just Boris” (Samo Boris).