U franjevačkoj Pučkoj kuhinji na Svetome Duhu u Zagrebu svakodnevno se hrani oko 400 ljudi, a broj korisnika je u zadnje dvije godine od početka epidemije značajno porastao. Voditelj Pučke kuhinje fra Vladimir Vidović u Briefingu ističe kako su mnogi ljudi, posebice oni koji su radili na određeno vrijeme, ostali bez posla i došli do ruba gladi, a sada ih dodatno pritišću poskupljenja.
- To su vrlo tužne životne priče. Ljudi, da bi došli kod nas, često moraju slomiti svoj vlastiti ponos i sebi priznati da si svojim radom nisu u mogućnosti osigurati topli obrok jer su im primanja mizerna, ili žive od socijalne pomoći ili male mirovine. Mi im ublažavamo te posljedice siromaštva koje su sve evidentnije. Neki od njih imaju djecu. To je vrlo potresno. Kod svakog poskupljenja najteže prođe sirotinja. Ljudski gledano, sa strepnjom i nelagodom pratim sva ta poskupljenja. I mi smo u pučkoj kuhinji dobili enormno visok račun za plin od 25.000 kuna za prosinac. Taj smo problem zahvaljujući Gradu Zagrebu riješili, ali generalno problem nije riješen jer će se poskupljenje plina od 1. travnja preliti i na građane. Kao svećenik ne želim izgubiti nadu, nego želim svima koji će doći reći da se ne brinu, iako ni sam ne znam kako će biti. Najsretniji bih bio da zatvorimo pučku kuhinju i da za nju nema potrebe. No, svjesni smo da se broj korisnika povećava - ističe fra Vidović koji očekuje i daljnji porast.
- Nikada nikome nismo uskratili topli obrok jer to nam je misija. Upregnut ćemo sve svoje snage u to da svima kojima treba pružimo pomoć i da nitko ne ostane gladan. Uvijek se nešto nađe u kuhinji. Mnogi građani nam pomažu, na primjer kupe namirnice za jedan ručak. Ljudi suosjećaju s patnjom i neimaštinom drugih iako neki od njih i sami nemaju dovoljno. Oni koji ne mogu kupiti hranu, dolaze kod nas volontirati, dijeliti hranu korisnicima. Naši volonteri su duša i srce naše kuhinje. Jedina smo pučka kuhinja koja je radila i na Božić i više od 500 ljudi je došlo jesti, ispekli smo sedam odojaka. Ljudi su si čestitali Božić, pjevali blagdanske pjesme - kaže fra Vidović dodajući kako ljudi kojima je ugrožena egzistencija malo po malo gube osjećaj ljudskosti i sve više se distanciraju od ostalih. Fratri i volonteri im, dodaje kroz osmijeh, razgovore i savjete nastoje vratiti osjećaj dostojanstva. Kako svećenik koji ispovijeda ljude i s njima razgovara primjećuje da je zavladala duhovna kriza, da su ljudima živci sve tanji što je razumljivo s obzirom na sve što proživljavamo zadnje dvije godine.
- Često takva društvena klima ne rađa dobre ideje. I zato treba ljudima pomoći i materijalno i duhovno. Najgore je zatvoriti se. Važno je svoje probleme podijeliti s nekime - obitelji, prijateljima, kolegama - a ne ih potiskivati jer to može dovesti do tragedije - zaključuje Vidović.
Otkriva kako Grad Zagreb od 2004. iz svog proračuna za rad franjevačke Pučke kuhinje godišnje izdvaja 700.000 kuna, no to im nije dovoljno za pokrivanje svih troškova pa organiziraju razne humanitarne akcije, a dobrodošle su im i donacije. Sve više im trgovački lanci doniraju hranu kojoj je rok trajanja pred istekom i koja je potpuno zdravstveno ispravna, no ima prostora da se takav sustav doniranja još više razvija po uzoru na neke europske zemlje gdje postoje tzv. banke hrane, ogromna skladišta u kojima svi trgovci ostavljaju hranu. Kod nas je, kaže fra Vidović, učinjen prvi korak tako što je ukinut PDV na donacije jer su prije trgovci i proizvođači na doniranu hranu morali platiti PDV što je bilo vrlo destimulativno. Nažalost, još uvijek se u Hrvatskoj dosta hrane baca dok se neki ljudi jedva prehranjuju. S idejom o osnivanju banke hrane su, ističe Vidović, upoznati i ljudi u nadležnim ministarstvima i očekuje da Vlada po tom pitanju nešto konkretno poduzme.
- Ne mogu se načuditi da se neprofitne organizacije u Hrvatskoj, kad je u pitanju obračun cijene plina, svrstavaju u kategoriju poduzetnika. No tako je u Hrvatskoj već 30 godina i vrijeme je da se zakon mijenja - naglašava fra Vidović i priznaje da mu se u protekle četiri godine, otkako vodi Pučku kuhinju, jako promijenio pogled na život jer je postao svjestan da se svatko jednog dana može naći u teškoj situaciji jer nitko ne zna što mu život donosi.