Na dijelu Ilice odmah nasuprot Britanskoga trga jutros je bio ograničen promet zbog sanacije zgrade na uličnom broju 73.
Još u srijedu odlomio se ukrasni vijenac s vrha zgrade, a tijekom pada nitko nije ozlijeđen. Skela koja bi trebala štititi prolaznike u ovakvim slučajevima ne služi svrsi, kažu nam izvođači radova, jer je preslaba da zadrži teške komade ako padnu sa zgrade.
Od osam sati ujutro pred Ilicom 73 stajala je plava dizalica s dvojicom radnika koji su čistili zgradu od dijelova koji prijete da će pasti i možda nekoga ozlijediti. Nakon što je u srijedu pao ukrasni vijenac koji je bio iznad prozora na najvišem katu zgrade, sanacija je provedena u nedjelju jer je tada lakše ograničiti promet.
Zgrada je teško stradala u potresu, no, kako nam je rekao predstavnik suvlasnika Saša Đukanović, i godinama prije htjeli su je obnoviti. Ono što je dodatno prouzročilo nedavni pad vijenca jest nestručno obavljena hitna sanacija. Ukrasnu atiku krova radnici su tada svezali i potegnuli prema dolje, pri čemu su prouzročili još puknuća i nestabilnosti na vrhu te stambene zgrade.
Snimka tog događaja objavljena je prije nekoliko dana u Facebook grupi Potres u Zagrebu.
- Trebali su privezati taj dio gurtnama i dizalicom ga pažljivo izvaditi prema gore - objašnjava Željka Lušničkić iz tvrtke Lušničkić Team, koja sada izvodi radove.
Tijekom čišćenja djelatnici tvrtke morali su preusmjeravati građane na drugu stranu ulice.
- Imaju slušalice pa se ne obaziru na ono što se zbiva iznad njih - govori nam Lušničkić dok neuspješno upozorava muškarca da bi se mogao ozlijediti ako onuda prođe. Ne sluša je i ulazi u poslovnicu Hrvatske lutrije koja se nalazi nekoliko metara ispod radnika na zgradi. Nekima su djelatnici morali objašnjavati i da je ovdje privremeno obustavljen tramvajski promet.
- Upozoravam ih, ali ako su ovako uporni, prolaze na vlastitu odgovornost - dodaje Lušničkić.
Objasnila nam je da malena crvena skela u podnožju, kojoj bi svrha trebala biti zaštita od komada što otpadaju, ne funkcionira jer ne može izdržati veliku težinu. Zgrada bi trebala biti potpuno ograđena skelom.
- Skele su skupe, a ovu smo platili mi suvlasnici, jer nismo imali novca za bolju. Ne radi se samo o početnom trošku, nego i mjesečnoj cijeni najma skele koja može biti i do tri tisuće eura - kaže Đukanović.
I godinama prije nego je dobila crvenu naljepnicu zgrada je trebala obnovu. Suvlasnici su htjeli pokrenuti proces, no kako je riječ o zgradi u centru grada, koja je dijelom u vlasništvu države, to se nikako nije ostvarilo. U međuvremenu, potres je obnovu učinio nužnom.
Svi stanari su se iselili, osim jednog koji se vratio jer je uspio osposobiti grijanje.
- Zamislite, jedna starija susjeda plaća 500-600 eura najam, a nema kamo otići. Već je postala anksiozna. Srećom, djeca joj pomažu - kaže predstavnik suvlasnika.
Suvlasnici su spremni posegnuti za novcem iz pričuve te dići kredit kako bi obnovili zgradu. Koliko je Đukanoviću poznato, ono što se odnosi na kontrolnu obnovu plaća se iz europskih sredstava za obnovu nakon potresa. Sve ostalo je na suvlasnicima, što uključuje i dugoročni kredit.
Dva najveća problema bila su pronalazak izvođača radova i prikupljanje sve potrebne dokumentacije.
- Svi trebaju izvođače radova i zato ih je jako teško pronaći. Prije Lušničkić Teama imali smo dvije-tri ponude koje su bile ili preskupe ili neozbiljne. Sada lijepo radimo, ali ne smijemo previše hvaliti gospođu Željku da nam je ne otmu - šali se Đukanović.
- Izvođače je bitno puno ranije unajmiti. Za susjednu smo zgradu dogovorili sve u ožujku, a počeli smo raditi u listopadu, kad su prikupili sve potrebne papire. Za ovu smo dogovorili u srpnju i, evo, kreće se. Bitno je nabaviti potrebnu dokumentaciju i unajmiti izvođača koji zna što radi. Onda se može sve - kaže Željka.
- Krovište i dalje prijeti da padne. Nadamo se da ćemo do ljeta početi s obnovom. Mislili smo da će cijeli taj proces trajati puno kraće. Izrada projekta trajala je gotovo godinu dana, srećom on je gotov - navodi Đukanović.
Prioritet je stabilizirati zgradu da se stanari mogu vratiti. Kad sve ojača, onda se može krenuti dalje. Zaključna faza je obnova fasade, za što je potrebna suradnja s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode.
- Naša zgrada dijeli sudbinu mnogih zgrada u Zagrebu. Svi su pretrpani poslom pa nisam iznenađen što sve ide sporo. Evo, uspijevamo nešto raditi, znači upornost se isplati. No, vjerujem da će potrajati da nam zgrada zasja u punom sjaju - zaključuje.