Je li bolje reći glazba ili muzika, frižider ili hladnjak? Ljekarna ili apoteka?

Možemo li ravnopravno koristiti riječi glazba i muzika? Viša lektorica na Croaticumu – Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Marica Čilaš Mikulić u emisiji Jezik i govor kaže kako su obje imenice jednako definirane u našim rječnicima pa je to umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima. Drugo značenje je puhački orkestar koji svira u hodu na otvorenom pa tako imamo limenu ili vatrogasnu glazbu ili muziku.

- Imenica glazba je izvedenica imenice glas koja je staroslavenskog i praslavenskog podrijetla, dok je muzika u hrvatski jezik došla iz latinskog, a u latinski iz grčkog i znači umijeće muza. U standardnom bi jeziku trebalo davati prednost hrvatskim riječima, no imenice koje smo preuzeli iz klasičnih jezika imaju donekle drukčiji status. One su već dugo prisutne u hrvatskom, dobro su prilagođene njegovim pravilima i vrlo su zastupljene u umjetničkim i znanstvenim strukama. Treba voditi računa i o tvorbenom potencijalu pa tako od imenice muza imamo dosta izvedenica poput muzikalan, muzikalnost, muzicirati, muzičar, muzikant, muzikaš…Od imenice glazba izvedenice su primjerice uglazbiti, glazbalo, glazbenik, glazbenica… - govori Čilaš Mikulić. Dodaje kako Zagreb ima Muzičku akademiju iako nema razloga da se ona ne zove glazbena. Njezino je ime u hrvatskom društvu prisutno već 120 godina koliko ona postoji i naziv je prešao u tradiciju. Također, sintagma muzička akademija je bez prevođenja prepoznatljiva u mnogim svjetskim jezicima, a tu je i sociolingvistički razlog što su govornici skloniji upotrebi stranih riječi jer im zvuče prestižnije, uglednije, ljepše i važnije od domaćih.

- Bolje je reći ljekarna nego apoteka. Ljekarna je hrvatska riječ, izvedenica od imenice lijek praslavenskog porijekla, dok nam je apoteka došla iz njemačkog, a u njemački iz grčkoga - otkriva profesorica.

Kako to da za kućanske aparate gotovo nitko u Hrvatskoj ne koristi izraze iz standardnog jezika? Tako ćemo najčešće čuti pegla za glačalo, vešmašina za perilicu, frižider za hladnjak….

- Pegla je u hrvatski došla iz njemačkog. Koristi se i u prenesenom značenju primjerice peglati karticu ili peglanje informacija. Vešmašina je također njemačkog porijekla, dok je frižider došao iz francuskog gdje je nastao od latinskog pridjeva frigidus što znači hladan. Te riječi upotrebljavamo u kućanstvima, dok se standardni birani jezik uči u školi i koristi u formalnim situacijama. Stoga će i strane i standardne riječi i dalje biti u upotrebi - zaključuje Marica Čilaš Mikulić.

Poštovani čitatelji i gledatelji, pitanja u vezi hrvatskog jezika i govora možete nam poslati na našu e-mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.