Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu,koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 21 najboljeg.
Ovo su njihove priče.
Da nam nije ovog izbora za najboljeg mladog poljoprivrednika koji četvrtu godinu organizira Jutarnji list uz pokroviteljstvo Europske pučke stranke i nove ambasadorice Sunčane Glavak, činilo bi se da je gotovo nemoguća misija doznati što se događa na selu dok mi jurimo autocestama prema moru ili ravnici i gledamo njihove pogone uz cestu.
Kako se kod nas proizvodi hrana i koja je nova uloga mladih poljoprivrednika u promjenama koje se upravo događaju sa zaokretom na veću klimatološku odgovornost i ekološki pristup rješavanju problema pokušali smo doznati na imanju naše kandidatkinje Helene Vugec Fabek (35) iz Donje Pušće nedaleko od Zaprešića.
Helena je kao jedina nasljednica nastavila treću obiteljsku generaciju koja se bavi uzgojem stoke za tov koju sada s ocem Darkom i uz pomoć sina Brune u sustavu krava-tele rade u ciklusima koji omogućavaju razvoj domaćeg simentalca koji je u prodaji osobito cijenjen na talijanskom tržištu. I to nije sve, ona je lani osmislila prvi bućomat na tržnici, pa prvi slatki namaz s bućom i delikatesne praline s bućinim sjemenkama. Dok obilazimo staje pokraj šatora za bale sijena koji je sufinancirala Zagrebačka županija, Helena nam priča o planovima.
- Eto, pola junica nam se otelilo, sad za mjesec dana čekamo drugu polovicu teljenja. Ukupno imamo 68 rasplodnih junica, koje ostaju na našoj farmi kao osnovno stado. Korisnica sam programa ruralnog razvoja (obnova stočnog fonda Europa ulaže u ruralna područja, mjera mladi poljoprivrednik, mjera dobrobit životinja, osiguranje usjeva, primarni proizvođač, krave dojilje, tovno govedarstvo...) Nadam se da ću uspjeti i dalje razvijati, čak bih se usudila reći i širiti osnovno stado, ostavljati ženski podmladak za daljnju reprodukciju te tako zatvoriti cjelokupni proizvodni proces. Nadam se da će i lokalna zajednica prepoznati važnost rada na poljoprivredi i proizvodnji hrane u ovim teškim i neizvjesnim vremenima i okrenuti se nama malima. Veseli me također kada vidim da djeca vole doći do nas na farmu i provoditi vrijeme sa životinjama - priča nam vrijedna, vedra i nasmijana Helena.
Pitamo je zašto se opet prijavila na izbor na najboljeg poljoprivrednika?
- Ha, na izbor sam se prijavila na nagovor sina Brune, supruga Nikole i oca Darka. Oni vele da kod nas u obitelji ja držim sva četiri ćoška kuće i da nema toga koji bi mene pokolebao u ludim idejama, da ja sve kaj zamislim sa svojim inatom i upornošću ostvarim.
A koje kvalitete treba imati mladi poljoprivrednik?
- Kao prvo treba imati konjske živce za borbu s birokracijom, mora biti uporan i nikada ne odustati od svojih ciljeva i uvjerenja. Mora znati da su padovi i loša vremena u poljoprivredi stalno prisutni i da krajnji rezultat i uspjeh ne dolaze preko noći. Mora riskirati u poslu jer nije sramota ako i padne već ako se nakon pada ne digne na noge. Također mora biti svjestan da nitko umjesto njega neće raditi kao on i ako je spreman žrtvovati svoje slobodno vrijeme i prihvatiti da je to posao bez radnog vremena, onda neka se upusti u poljoprivredu. A prvenstveno to je ljubav prema poljoprivredi, odnosno to je način života. Il misliš to raditi zbog ljubavi ili nemoj niti počinjati.
Koji su vaši glavni aduti?
- Ja smatram da danas žena može sve! Osobno sam se susrela s brojnim predrasudama jer, da se ne lažemo, to je još uvijek muški posao. I ja kao obrazovana žena uvijek sam bila pod upitnicima "pa kaj ti to treba? Mogla si raditi posao u nekom uredu? Daj molim te, kaj će ti dijete reći u školi da mu je mama poljoprivrednica?" No međutim, ja nikad nisam imala problema s ponosom reći da sam poljoprivrednica i mislim da mi to može biti na ponos, a ne na sramotu. Oni koji me poznaju znaju da je u meni "sto života", da bih ja da moram raditi uredski posao i sjediti 8 sati na miru za par dana poludila. Tvrdoglava sam, uporna, nikad ne odustajem čak i kad su mi šanse 0,00001% i ako znam da sam u pravu, svoje tjeram do kraja. U poljoprivredi danas moraš biti inovativan i stalno tržištu nuditi nešto novo! Evo 2019. prvi bućomat u Hrvatskoj, zatim su na red došle praline s bućinim punjenjem i okusima i slatki namaz od buće koji nitko ne radi u Hrvatskoj. I naravno, tu su moje krave, rekli su ljudi "ajd da si ih 10 kupila, ti odmah na 70 komada", da mi se pruži prilika, širila bih se, kupila bih ja još 50...
Kako vidite zaokret Europske unije prema ekološkom gospodarenju zemljom i smanjenju zagađenja?
- Iskreno, jako teško, puno je tu problema, nešto što na papiru izgledaju sjajno u praksi je, nažalost, nemoguće izvesti. Puno je nelogičnosti u prijavama za koje se očekuje da ih poljoprivrednici zadovolje, samo da nam netko pokaže način na koji je taj natječaj provediv u praksi.
Koji su, po vašem mišljenju, glavni problemi mladih poljoprivrednika?
- Njih, nažalost, ima jako puno. Prvo je užasno spora uprava, birokracija, rješavanje papirologije. Danas ste prepušteni sami sebi. Sve je to lijepo izvana prezentirano, no istina je, nažalost, sasvim drugačija. A da ne govorim o zakupu državne zemlje, to je za nas mlade bez veze nemoguća misija. Iako sam u sustavu krava-tele i obnovi stočnog fonda i imam prvenstvo kao mlada poljoprivrednica dobiti 1,23 hektara zemlje po kravi, to je zadnje tri godine nemoguća misija. Uvijek se dodjeljuje istima bez grla stoke. Pa problemi s plasmanom vlastitih proizvoda, uvijek velim tko se time ne bavi, nema pojma o čemu pričamo.
Što biste poručili mladima koji dvoje ostati na djedovini ili ne?
- Pa iskreno, ako te taj posao veseli i ispunjava, probaj jer ćeš jednoga dana sigurno žaliti što nisi probao. Ali ako ostaješ jer te na to tjera roditelj ili djed, a tebi do toga nije stalo, budi iskren pa priznaj samome sebi i njima da ne želiš i nemoj mučiti ni sebe niti druge. Jer za poljoprivredu moraš imati volje. Rad se uvijek isplati, pa tvoje zalaganje i trud ne mogu proći nezapaženo, nije lako, ali je moguće.
