Zagrebačka glazbenica Ana Marija Šir vlasnica je dva psa, Šapice i Oberona. Kako njeni ljubimci podnose buku koja nastaje od eksplozija vatrometa i petardi? Kaže, prilično se dobro drže.
- Moji prethodni psi su bili bojažljiviji. Začuđujuće su bile reakcije moje pokojne nizozemske ovčarke koja bi naprosto ušla u kadu. Začuđujuće zato što se ta pasmina koliko je meni poznato koristi u policiji pa bi čovjek pretpostavio da je tu prisutna određena hrabrost. Ja sam obiteljska žena, ne tulumarim i ne izlazim ako ne moram, tako da sam za praznike skoro isključivo kod kuće u krugu obitelji, tako da su i psi dosta mirni u tom razdoblju.
Premda ona sama nije imala posebno problematična iskustva sa psima, često je znala vidjeti pse koji se od straga otrgnu s povodca i pobjegnu. Zapravo je, dodaje, prilično često vidjela takve situacije, čak i kod inače vrlo stabilnih i dobro odgojenih pasa.
- Ipak su to samo životinje i ne može im se predvidjeti reakcija. Ono što me tu brine, osim što mi je žao pasa i vlasnika koji pate bez svojih ljubimaca, mogućnost je da u tom općem kaosu dođe do još neugodnih situacija. Smatram da je preplašen pas opasan pas - dodaje.
Petarde nikako ne voli, priznaje - ni zbog životinja ni zbog ljudi.
- Ne radi se tu samo o kućnim ljubimcima. Tu su i ptice, još važnije stari i bolesni ljudi, a najvažnije djeca. Nisam sigurna da histerično pucanje pogoduje nježnom uspavljivanju dojenčeta, niti imam osjećaj da je to upravo ono što treba djeci s bilo kakvim poremećajem. Isto tako svake godine vidim desetke fotografija bizarnih ozljeda uslijed pucanja, tako da se moram pitati koga to uopće veseli. Pretpostavljam da ne biste djetetu dali da se igra graničara sjekirom ili lovice s odvijačem u ruci -ističe Ana Marija i dodaje:
- Javnosti bih poručila da kad krenu s pitanjem ‘tko je mene pitao kako je meni’ prvo promisle koliko je njima stalo do toga kako je njihovoj okolini. Pa onda možda dođemo do civiliziranog društva u kojem brinemo jedni za druge.