Postoje psi koji se usisavača ne boje, dapače, vole da vlasnici po njima prolaze četkom. No, svi oni koji ne žive s takvim psima znaju da njihovi ljubimci, čak i ako se usisavača ne boje, tom stroju prilaze s nepovjerenjem. Nimalo ne pomaže činjenica da isti usisivač, čiji se zvuk, miris, oblik i boja ne mijenjaju, koristimo godinama. Ponašaju se kao da je taj stroj najveći ubojica pasa u povijesti i gotovo. Situacija je, ali to je razumljivo, jproblematična i kad je riječ o robotskim usisavačima.
S obzirom na to da oni koji imaju pse koji se linjaju moraju uspostaviti prijateljski odnos sa svojim usisavačem, jasno je kako nešto treba poduzeti. Mnogi pse presele u drugu prostoriju dok se druže s uređajem koji čisti njihovu dlaku, jer vide da im se čupavci boje i ne žele ih izlagati stresu. No, bilo bi bolje naučiti ih da nema razloga za paniku. Kako? Kao i uvijek sa psima: koristeći mito. Mnogo mita.
Najprije bi psu trebalo dati da ponjuši isključeni usisivač i pri tome obilno dijeliti poslastice. Potom bismo mi trebali napraviti nekoliko pokreta s njim, polaganih, da se pas ne uplaši, pritom također obilno dijeleći keksiće. Potom, bi ga trebalo micati po kući (usisivač, ne psa), ali tako da još uvijek nije uključen, nego se praviti da nešto radimo s njim. Jesmo li spomenuli da pritom treba davati nagradice? Naravno. Na kraju bi trebalo uključiti stroj i psu također davati obilnu količinu poslastica.
Kad se radi o robotskom usisavaču, situacija je drugačija. U jednadžbi nema vlasnika, nego stroj koji se, doduše, miče sam, ali je tiši, pa ih manje plaši. Jedino što se može napraviti jest paziti da se dođe do sudara, jer bi se onda pas zaista mogao uplašiti. Kako riješiti strah? Poslastice, naravno. Dok robot usisava i približava se psu, treba mu dati gomilu poslastica i to ponavljati svaki put dok se ne navikne.