Prije nekoliko dana objavili smo priču o muškarcu iz Osijeka koji nije bio mentalno stabilan. Policija i hitna pomoć došli su do njegove kuće, nakon što je netko dojavio da je preminuo. Dojava je bila kriva: muškarac je, premda u lošem fizičkom stanju, izašao je gol u dvorište i sve ih potjerao. Oko njega je bila hrpa pasa. Štenci su kakali krv. Volonteri azila, koji su također izašli na teren, molili su ga da im preda pse. Krv iz izmeta u toj dobi znači samo jedno - parvo. Od njega se umire.
Nije im htio dati pse. Njegova bivša žena je rekla da u kući ima bombu, pa se nitko nije usudio priči blizu.
Samo je jedna kujica pobjegla od njega. Liječili su je, ali je bila previše slaba. Nije preživjela.
Jučer su iz azila ponovno pozvani ispred te iste kuće. Kriminalistička policija je, kažu, odvela muškarca. Zaposlenici Pobjeda su, s nalogom veterinarske inspekcije ušli u prostor u kojem je čovjek živio.
- Nema riječi kojima to možemo opisati. Unutra je bilo sedam mrtvih pasa, oko kreveta na kojem je on spavao. Pas kojeg smo vidjele kroz ogradu kad smo došli neki dan - i on je mrtav. Da nas je pustio unutra kad smo došle, jer smo mu rekle da će psi umrijeti, možda smo ih mogli spasiti. Učinio ih je taocima i ubio ih. Ne znamo kroz kakvu je agoniju prošao on, ali on je imao kakav takav izbor i mogao nas je barem pustiti da im pomognemo - kažu volonteri azila.
U kući je, ako su dobro prebrojali, osam živih pasa. Nisu socijalizirani, hodaju po krovovima, bježe. Nisu baš vidjeli mnogo ljudi za svoga života i boje se. Tu su još i četiri pitoma zeca i pet guski. Bilo je golubova i grlica, no njih su odmah pustili na slobodu. Te su životinje dobro, no psi...
- Da nam ih je dao, mogli su imati šansu, bez obzira na parvo. Zapravo, da su institucije reagirale na vrijeme, cijela se ova priča mogla izbjeći. Ne mogu opisati taj smrad i to smeće u kojem su živjeli. Najgore od svega je to što su oni, jadni kakvi su bili, dolazili do njega i umrli uz njegov krevet. Bila je to ljubav i povjerenje, a čovjek kojem su vjerovali i voljeli ga ih je odveo u smrt.
Nije mogao ne vidjeti krvavi, smrdljivi proljev, jer ga je bilo i na uzglavlju kreveta u kojem je ležao. Vidjela sam to vlastitim očima, taj krvavi proljev na krevetu. Znao je da su bolesni i nije im htio dati šansu da žive. Taj proljev, ta muka i ta bol, jer umiranje od parva užasno boli, trajalo je nekoliko dana. Vidio je to, gledao ih je kako se muče i pate i svejedno ih nije htio dati ljudima koji su im htjeli pomoći. Užasnuta sam toliko da ne mogu opisati - kaže Maša Riznić, predsjednica Pobjeda i dodaje da za sve životinje traže privremeni smještaj. Bit će potrebno puno truda i muke da ih se nauči da budu uz ljude.
Ovo je užasan epilog priče koju su pokušali izbjeći prije dvije godine, kažu. Jedna policajka, koja je i jučer bila na terenu, rekla je Pobjednicima kako je baš ona prije dvije godine o ovom slučaju obavijestila socijalnu službu i veterinarsku inspekciju. Htjela je da netko pomogne čovjeku, ali i njegovim ljubimcima. Nažalost, nije se dogodilo ništa.
- Mi smo tada pokušavali preko veterinarske inspekcije barem kastrirati sve te pse. Nismo uspjeli. Probali smo s muškarcem pregovarati, nije nas htio ni saslušati. Neovlašteni ulaz na tuđi posjed kazneno je djelo. T, tako da smo bili nemoćni. Tada smo pokušavali nešto učiniti jer smo znale da će kad tad ovo eksplodirati. Nažalost, to se dogodilo, a neki psi su to platili glavom - kažu shrvani zaposlenici azila.
