Čuvalica s Gajnica: ‘Gluhoća mi nije problem, svih sedam njuški koje sam čuvala sad su udomljeni‘

Goranku Pađen, umirovljenicu iz Gajnica, gluhoća i otežani govor ne sprečavaju u pomaganju napuštenim psima. U samo devet mjeseci volontiranja u udruzi Indigo, pružila je privremeni smještaj čak osam pasa. Ukućani joj javljaju kad štenci buče, glasaju se ili cvile, a onda ih ona dovodi u red. Sa štencima joj dani brže prolaze i ispunjeni su smijehom, ali i pokojom nepodopštinom.

- Gluhoća mi nije problem za čuvanje peseka, prilagodimo se jedno drugome. Komunikacija s vlasnicima zna biti lagano otežana, ali ništa strašno. Uglavnom se dopisujemo preko poruka - objašnjava umirovljenica dok je kujica June povlači za rukav.

Njen zadatak kao "tete čuvalice" štence jest naučiti na boravak u kući i socijalizirati ih prije odlaska novim vlasnicima. Spretno je pokazala kako je štene naučila naredbu "sjedi" i kako izgleda njihova igra povlačenja, no nije oduvijek sve išlo tako lako.

- Čuvanje mi je u početku bilo izazov, ali sam se privikla i sada je lakše - dodaje Goranka. Prisjeća se prvog i najmlađeg psa kojeg je čuvala, imena Thief of Hearts, koji joj je uistinu ukrao srce. Nakon što je pronašao udomitelje, Gorankin stan gotovo ni dana nije bio bez četveronožnog društva. Koliko uistinu uživa u čuvanju, pokazuju i fotografije sa štencima koje krase dnevni boravak.

Da je sreća obostrana, demonstrirala je mješanka June veselim trkom i prolijevanjem vode po stanu.

Goranka se kroz smijeh prihvaća nedavne situacije kad je, kako kaže, gotovo ostala bez umjetnog kuka poskliznuvši se na mokre pločice zbog Junine zaigranosti. Pomirile su se već trideset sekundi nakon opasnog događaja i nastavile s maženjem.

- Dosta grickaju kad su mali, dok se ne nauče bude veselo, otkrila je Goranka. U stanu se mogu vidjeti svi umjetnički radovi štenaca. Izgrizeni stolić i tragovi šapa na zidovima Goranki ne smetaju jer je ljubav prema štencima veća od onog materijalnog. Pokazuje i krevetić koji je namijenila psima, no najčešće se ipak zavuku njoj ili kćeri u krevet.

Za čuvanje štenaca saznala je na Facebooku, a ostalo je povijest. - Slomilo mi je srce vidjeti ih takve i ideja da budu vani, pa sam se javila budući da imam dosta vremena i želju čuvati ih - kaže Goranka.

Kad dobije poziv da su štencima pronašli udomitelje, ponovno joj se srce slomi, ali zna da je to za njih najbolje.

- Da! Toliko puta sam ih htjela zadržati, svaki put kad bi mi došli. Nemam mogućnosti da ih udomim, pa se nadam da nađu sretne domove, navodi čuvalica. Udruga Indigo osigurava joj potrepštine za čuvanje štenaca kao što su hrana, ampule protiv nametnika, šamponi i veterinarska njega, a kako kaže, uvijek im se može obratiti i za savjet.

- Svih sedam njuški koje sam čuvala, sad su udomljeni. Ponekad se čujem s vlasnicima i jako me veseli kad dobijem sliku ili video njuškica koje sam čuvala - dodaje Goranka mazeći June. Sa susjedima nema problema oko brojnih štenaca koji se kod nje izmjenjuju i buke koju stvaraju, već kažu da su slatki.

- Kako sam u mirovini zbilja su mi ispunili dane, čak bih mogla reći da su na mene imali i terapijski učinak jer sam daleko više sretnija. Znaju me umoriti, naravno, ali vrijedi toga - zaključuje Goranka.

Trenutno je kod nje kujica June koja traži dom, a najdraža ljetna aktivnost joj je plivanje u posudi s vodom nakon kojeg pere podove. Prvo June, a nakon nje i Goranka.