Psi čine mnogo čudesnih stvari za ljude i druge pse. Međutim, oni uglavnom još ne mogu biti darivatelji organa. Ako čovjeku treba transplantacija organa, postoji ogromna mreža koja vas lako može staviti na listu čekanja. Postati darivatelj organa često je vrlo jednostavno. Što se tiče naših voljenih pasa, stvari su malo složenije. Ako ste se pitali može li vaš pas donirati ili primiti novi organ, evo nekoliko stvari koje biste trebali znati, piše World Dog Finder.
Pseća i ljudska tijela posve su različita. Ne samo da smo različite vrste, već psi imaju potpuno različite reakcije na dobivanje novih organa. Za ljude, sve dok je novi organ kompatibilan, velika je vjerojatnost da će postupak biti uspješan. Psi imaju potpuno različite reakcije. Da bi psi uspješno dobili organ, on bi trebao doći od srodnog psa.
Glavni je problem taj da bi novi organ vjerojatno ubio domaćina. Imunološki sustav psa pretjerao bi i odbacio transplantaciju, što znači da dotični pas ne bi preživio. Još jedno značajno pitanje je što ne postoji nacionalna infrastruktura koja bi uzimala organe preminulog psa. Ne postoje raširene usluge poput ljudskih. Trebala bi postojati mreža obučenih veterinara koji bi mogli pokupiti iznenada preminulog psa i odvesti ih u ustanovu koja može sačuvati njihove organe i poslati ih psima kojima je potrebna transplantacija.
Međutim, dostupna je jedna vrsta transplantacije, čak i za pse - transplantacija bubrega.
Iako su transplantacija bubrega kod pasa izuzetno rijetke, dostupne su. Suzbijanje imunološkog sustava psa gotovo je nemoguće, a velika je vjerojatnost da će psi odbiti donirani bubreg. Donirani organ mora dolaziti od srodnih pasa, što je često izuzetno teško pronaći.
Psi iz istog legla često se prodaju različitim vlasnicima i obiteljima, a uzgajivač mora čuvati ime svog klijenta. U rijetkim slučajevima zatajenja bubrega, vlasnici su odlučili da će jedan pas darovati bubreg svom bolesnom psu. Međutim, to je moguće samo ako imaju pse koja dolaze iz istog legla.
Prilično je jasno da su svi poslovi s transplantacijom organa vrlo komplicirani za pse, a postoji nekoliko ključnih stvari koje se moraju riješiti da bi psi donirali i primali organe: infrastruktura i r eakcije imunološkog sustava.
Infrastruktura se može riješiti, ali priroda naših pasa se ne može promijeniti. Možda će nam daljnji znanstveni razvoj omogućiti transplantaciju psećih organa. Ipak, za sada je najbolje da naše pse držimo što zdravijima i sretnijima.