Oklopi kornjača mogli bi nam otkriti mnogo toga o nuklearnih kontaminaciji, objavili su stručnjaci, Jednako kao što godovi drveća mogu ‘ispričati‘ mnogo toga o klimi, a jezgre leda i prošlim temperaturama, tako o kornjačini oklopi mogu biti veoma informativni. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu PNAS Nexus i istražuje kako se uran nakuplja u vanjskim oklopima chelonijama, reda gmazova koji uključuje kornjače.
- Kada promatramo naslijeđe nuklearnog testiranja i proizvodnje u 20. stoljeću, moramo uzeti u obzir ove životinje i njihovo proživljeno iskustvo u područjima gdje su se te aktivnosti dogodile - navodi se u istraživanju, prenosi Guardian.
Istraživači su se usredotočili na kornjače koje su bile udaljene te one iz područja koja su bila izložena nuklearnoj kontaminaciji i izmjerili su uran koji je bio prisutan u vanjskom oklopu kosti koji je obično napravljen od keratina. Svaki sloj oklopa odgovara jednoj godini njezina života i tako može otkriti što se dogodilo u okolini kornjače.
Proučavano je pet različitih kornjača iz prirodoslovnih zbirki. Jedan od njih došao je s atola Enewetak, a prikupljen je 1978. Atol Enewetak i njegov susjed, atol Bikini, u Pacifiku, bili su mjesto 67 nuklearnih pokusa, a Enewetak je bio mjesto na kojem su se odvila 43 od njih. Iako morska kornjača vjerojatno nije bila živa za vrijeme testiranja, istraživači su ipak pronašli kontaminaciju uranom u oklopu i 20 godina nakon završetka testiranja.
Nagađa se kako je možda konzumacija algi kontaminiranih uranom ili druge naslijeđene kontaminacije prisutne u atolu doprinijela prisutnosti urana u toj kornjači.
Istraživači su također promatrali istočnu kornjaču iz Oak Ridgea, Tennessee, u SAD-u. Oak Ridge je mjesto nuklearnog postrojenja koje proizvodi i prerađuje uran od 1943. Kornjača koja je proučavana sakupljena je iz og područja 1962. i možda ima bioakumulirane radionuklide ili radioaktivne materijale iz otpadnih proizvoda urana u tom području. Istraživači su uspjeli identificirati izotopski sastav urana na oklopima ovih kornjača.
Istraživanje podupire ideju da te životinje mogu bioakumulirati radionuklide koje stvaraju ljudi ili iz okoliša. Također podupire ideju da te životinje, koje često žive dugo, mogu bilježiti informacije o ljudskoj aktivnosti s nuklearnim radnjama tijekom dugog razdoblja.
- Predviđamo da će kombiniranje analiza povijesno prikupljenih i modernih uzoraka značajno proširiti naše sposobnosti praćenja okoliša budući da se odnose na tekuće probleme nuklearne kontaminacije - navodi se u studiji.