Jedan od znakova da nam se proljeće vraća je, svakako, i povratak roda iz toplijih krajeva. Njihova proljetna selidba obično traje od kraja veljače do početka travnja, kada dolaze u naše krajeve kako bi savili gnijezda i podigli mlade. Premda je to nešto što se događa baš svake godine, svejedno mnoge ljubitelje ovih ptica raduje vidjeti rode na dimnjacima, stupovima i drugim mjestima na kojima savijaju svoja gnijezda.
- Dana 26. veljače doletjela je prva ovogodišnja roda. Vrijeme njenog povratka je između 15 i 17,30 sati. Umorna je i prljava - dojavio je Drago iz Donje Kupčine udruzi AWAP, koja brine o divljim životinjama, a oni su vijest objavili na društvenim mrežama.
Premda se ova roda vratila u veljači, iduće će dolaziti tijekom narednih mjesec dana. Ne vraćaju se sve istovremeno pa su neka gnijezda prazna sve do travnja. Prvo dolaze mužjaci, a tek nakon njih ženke. Razlog ranijeg dolaska mužjaka je nastojanje da zauzmu gnijezdo koje su koristili prethodnih godina ili da se pokušaju izboriti za bolji teritorij. Ženke se vraćaju na isto gnijezdo i sparuju se s istim mužjakom ako su prethodne godine imali uspješno gniježđenje, ali nerijetko dolazi do zamjene partnera. Vjernost gnijezdu prevladava u odnosu na vjernost partneru. Mlade ptice koje se prvi put gnijezde, u većini slučajeva vraćaju se na područje na kojem su se izlegle te se pokušavaju izboriti za teritorij, piše JU Zeleni prsten.
Rode svoja gnijezda mogu graditi od grančica, većih grana, sijena, slame, trave, zemlje te stajskoga gnoja, a u novije doba na gnijezdima, nažalost, često nalazimo plastične vreće i špage. Gnijezda su u našim predjelima u većini slučajeva smještena na stupovima električne mreže, krovovima kuća i drugih objekata. Oba spola sudjeluju u gradnji gnijezda, iako mužjak donosi nešto više materijala. Gnijezdo nadograđuju cijele godine, od trenutka dolaska pa sve do izlijetanja mladunaca iz gnijezda. Razlog nadogradnje je popravljanje mikroklimatskih uvjeta za podizanje ptića te održavanje gnijezda čistim. Isto gnijezdo može se koristiti desetljećima pa čak i više od 100 godina, a kako ga svake godine nadograđuju, može dosegnuti impresivne dimenzije i masu. Na početku je teško svega nekoliko kilograma, a najveća zabilježena gnijezda mogu biti viša i šira od dva metra te dosegnuti masu od čak tisuću kilograma.