Dresirale su nas? Sasvim sigurno. Ljudi su postali njihovi batleri i otvarači konzervi

Idemo odmah patetično, to mi je ipak zaštitni znak: u životu svakog mačkoljupca, posebice kada mačke čine veći dio ukupne obiteljske populacije, postoji trenutak kada se oči okrenu prema nebu, Svemogućem, Bogu, Vragu, ma tko god da jest, samo da pomogne.

U našem malom Obiteljskom mačjem gospodarstvu (OMG, aha, shvaćate poveznicu), to se redovito događa oko šest sati ujutro.

Meoooowwwwww....

Aha, Aleister želi van.

Meowwuuuuu- eh, to je već naš vjerni zlikovac Ritchie, koji pokušava biti dominantan, ali u ovoj ranojutarnjoj epizodi samo želi malo van, "na toalet".

RRRr,MMMIIIEEEOWWW, RRR - ovo je sad već teško prevesti. Glavni mačor Čupko vrlo jasno i glasno izražava svoje stavove, a svode se na "gladan sam", "želim van" ili, "ovaj novi fiim s Netflixa je strašno dosadan, miči to odmah".

- Mau - začuje se nježni glas Kraljice Majke - Shakti.

I svi odmah skočimo oko nje. Pristojniju, ali ni ubojitiju mačku niste, vjerujte, upoznali. Zato i skačemo na svaki "mau", a ona ga vrlo dobro koristi.

Mačja komunikacija nešto je što ljudski rod, čini mi se, neće još dugo razumjeti. Ali, svaki mačkovlasnik točno i u svakom trenutku zna što mu njegova mezimica želi reći. Frapirao me podatak da mačke međusobno gotovo uopće ne mijauču. Štoviše, taj nizak oblik komunikacije rezerviran je za nas, neuke lovce i obične Otvarače konzervi, dok se u svom svakodnevnom životu, kada se obraćaju drugim jedinkama svoje posebne vrste, koriste mnogo sofisticiranijim (neki kažu tajnim) oblicima komunikacije. Rep se klati amo-tamo, ekspresija lica je pozamašna, a i samo tijelo jasno svojom pozicijom kaže gdje je komu mjesto.

Ali, kada su ljudi u pitanju, mačke točno znaju kako svojim jedinstvenim mijaukom izazvati reakciju.

- Znaš li ti da moj otac više reagira na mačke, nego na mene? - pitala me, sasvim iskreno, jedna moja prijateljica iz srednjoškolskih dana. Ona je pas-mater, a mačke joj izazivaju blagi stres zbog djetinjstva. Morao sam saznati više.

- Da, ne šalim se. Kad sam išla u osnovnu školu, bilo mi je teško probuditi se. Zamolila sam starog da me budi. Uvijek je zaspao, iako je pored njega, a i mene u drugoj prostoriji, urlala budilica. Takvi smo, volimo spavati - smije se moja školska.

Shvatila je da se sama mora buditi i tako završila srednju školu, a naknadno i fakultet. A onda je u obitelj ušla mačka.

.- Ej, jel tebi to normalno!? - pita me izbezumljeno.

Ne znam što reći, pa tražim pojašnjenje. Nova maca kaže samo, tiho, lagano, maleno - mau. A otac u 4 ili 5 ujutro skače kao oparen, pa otvara prozor, puni zdjelicu, provjerava je li voda svježa i idealne temperature...

Uistinu, robovi smo naših četveronožnih majstora manipulacije.

Kao i uvijek, slijedi pametan zaključak:

1. Nema pametnog zaključka kada je mačja komunikacija s ljudima u pitanju

2. Mačke komuniciraju s ljudima (vidi pod 1.)

3. Krenulo je toplije vrijeme. Shakti je cijelu jesen i zimu bila slatkica koja se "spoonala" sa mnom u toplom krevetu, a sada me bez tračka emocije napustila i dane provodi pod stablom bazge. Kažem si da joj to nikad neću oprostiti ali svi znamo da to nije istina.

I, posebna napomena. Volite li Kafku? Mislite li da je Kafka volio mačke? A kako su one reagirale na tog osebujnog, meni najvažnijeg i ponajboljeg pisca ikada? I kakve veze tu ima hrvatska mitologija. Saznajte idućeg mjeseca, pripremam pravu poslasticu. U potpisu, vaš vjerni Otvarač konzervi i i mačkolumnist.