Trebalo se dogoditi i ranije. Nije, ali je zato valjda još slađe! Ivan Ljubičić je u Indian Wellsu dokazao da sport ne priznaje kategoriju “nemoguće”. Rad, rad i samo rad jedina je deviza kojom je moguće kupovati u supermarketu s teniskim trofejima.
Igrao dobro, ali bez trofeja
U toj trgovini nema dobnih ograničenja. Ulazak i kupnja su dopušteni gotovo svim generacijama. Godine su često uteg za “dolazak do blagajne”, ali ako se gledaju kroz prizmu nagomilanog iskustva, nalijepljenog na tenisku inteligenciju, mogu biti i ogromna prednost. Najbolje se to vidjelo u Ljubičićevoj serverskoj taktici u nedjeljnom finalu. Roddick je pokušao sve, ponašao se i kao nogometni ili rukometni golman-letač, ali ga je Ljubo bacanjem loptice nerijetko “slao po ćevape”.
Proteklih desetak dana bio je pravi užitak gledati starog majstora na vrhuncu svog umijeća, majstora koji više nema što kome dokazivati i koji prije svega igra za svoj gušt.
Cilj je plasman na Masters
Mnogi se pitaju koliko će Ljubina novootkrivena čarolija trajati. Može li svoj pobjednički pohod nastaviti i na “petom Grand Slamu” koji mu predstoji u Miamiju? Ovakav će tenis, što zbog fizičkog, što zbog psihičkog pražnjenja biti teško ponoviti, ali ne sumnjamo da će uživati u svakom trenutku.
Nakon Indian Wellsa svi će ga gledati drugačije i nikome neće padati na pamet da ga trpa u koš veterana koji su odavno rekli posljednju riječ na ATP Touru. Ljubo je najavio da mu je cilj plasman još jednom završiti sezonu u Top 10. Tko mu nakon Indian Wellsa može proturječiti?