ZAGREB - Hrvatska klupska košarka ovoga tjedna ostala je bez dva velika talenta. Tomić odlazi prema Realu, Delaš je već bio u zapisniku Žalgirisa. Dinamo je prodao Lovrena, a ista “epidemija” prošloga je ljeta zavladala u rukometu, gdje se CO Zagreb odrekao Duvnjaka.
Bio je to povod za razgovor s Mirkom Novoselom koji je posljednjih tjedana uključen u spašavanje Cibone kojoj je donio većinu najvećih trofeja, osvajao medalje s reprezentacijom, a bio i direktor Croatije u Canjuginoj eri...
- Ti odlasci su odraz tragičnog stanja našeg sporta. Sustav financiranja nije riješen. Split se morao odreći najboljeg i najperspektivnijeg igrača da bi preživio.
Novosel je najveće rezultate ostvario u vrijeme kada su lokalna i nacionalna vlast uvelike pomagale sport. Priznaje da je tada bilo lakše...
- Kada sam 1982. godine bio predsjednik SOFK-e, Dinamo, Cibona i Mladost bili su prvaci, a financiranje je bilo 3:1 u korist sporta. Danas je 10:1 za kulturu. Nemam ništa protiv muzeja koji niču kao gljive poslije kiše, ali žalosno je da HNK Grad i država dotiraju s po 47 milijuna kuna, a HOO-u za cijeli sport pripadne oko 120 milijuna. Neka imaju, ali netko se mora brinuti i za sport. Valjda nismo zemlja koja se odriče sporta te stvara debile i narkomane, a po današnjoj situaciji upravo će se to događati.
Borba za sport nauštrb kulture teško može privući brojnije saveznike. Novosel je naglašavao da nema ništa protiv kulture, ali mu smeta što se na takav ili sličan način vlasti ne odnose prema sprotu...
- Ovo nije buna protiv kulture nego borba za ravnopravan tretman. Tri tisuće ‘kulturnjaka’ imaju potporu države, sređene doprinose, dok sportaši koji su osvajali hrpe medalja nemaju ništa. Sindikati protestiraju zbog božićnica, a na polagano umiranje sporta nitko ne trza...
Vremena kada bi sekretar komiteta nazvao direktora tvrtke i popunio proračun su, valjda, nepovratno iza nas. Pitali smo ga kako pomoći sportu kada je i država blizu bankrota. Ne vidi mogućnost spašavanja bez uplitanja države...
- Nekadašnje društvene tvrtke trebali bi zamijeniti bogati privatnici. Osigurale bi im se porezne olakšice kako bi mali postotak poreza na dobit mogli dati izravno u klubove. Sve polazi od države koja nije apsolutno ništa riješila i hrvatski sport zbog nebrige polako nestaje. Status sporta neke države prepoznaje se samo kroz kolektivne sportove. Pojedinci poput Blanke i Janice nisu proizvod sustava nego obitelji.
Iz širih okvira pokušali smo se vratiti u košarkaške...
- Splitov slučaj je najtragičniji jer su ostali bez 19-godišnjaka, ali nisu u mogućnosti zadržati ga i poslije naplatiti svoje ulaganje. Kao što se poslije rata odlazilo u gastarbajterstvo, tako danas klubovi prodaju ljude da bi preživjeli. I nitko na to ne trza. Ni reprezentacije neće profitirati jer nismo imali koristi ni od koga tko je otišao sa 19 godina. Srećom, neki su se vratili, a neki nestali kao Šundov ili djelomično Bagarić.
Talenti koji su u posljednje vrijeme otišli
Domagoj Duvnjak, 1. lipnja 1988., odšteta: 1,1 milijun eura
Kako je došao: Kao mladi i perspektivni igrač, zlatni europski kadet, došao je sa 18 godina u CO Zagreb iz RK Đakovo s kojim je bio najbolji strijelac 1. HRL. Došao je ‘prirodnim putem’ kao i svi najbolji mladi igrači - u najbolji hrvatski klub. Odšteta mizerna - nekoliko desetaka tisuća kuna.
Što je postigao: Osvajao odličja u mladim dobnim kategorijama, a sa seniorskom reprezentacijom već do sada, sa 21 godinom, osvojio je europsko srebro u Norveškoj 2008. i svjetsko srebro u Hrvatskoj prošle godine. Ovog ljeta je iz CO Zagreb prešao u Hamburg za tada rekordnih 1,1 milijun eura
Kako će potrošiti odštetu: Novac zarađen prodajom Duvnjaka klub je već dijelom iskoristio za kupovinu pojačanja za sezonu u Ligi prvaka. Standardna je procedura također da se sredstva osigurana od prodaje igrača stavljaju u fond za ‘krpanje rupa’ u klupskom proračunu. Naročito sada kad su neki sponozri otkazali suradnju. (prž)
Mario Delaš, 16. siječnja 1990., odšteta: 500.000 eura
Kako je došao: proizvod je omladinske škole KK Split CO. Na Gripama je započeo svoju karijeru, prošao je sve klupske selekcije i dogurao do mlade reprezentacije.
Što je postigao: Najveće postignuće u karijeri ovog 20-godišnjeg krilnog centra bio je nastup na SP-u 2009. na Novom Zelandu, gdje je u konkurenciji igrača do 19 godina bio proglašen za najkorisnijeg igrača turnira, a Hrvatska je s njim osvojila brončanu medalju. Godinu ranije, 2008. u Grčkoj, Delaš je bio član reprezentacije Hrvatske koja je također osvojila broncu, ali na EP-u. I na Novom Zelandu i u Grčkoj izabran je u najbolju petorku turnira. Sa Splitom nije osvajao trofeje u seniorskoj konkurenciji.
Kako će potrošiti odštetu: Od prodaje Delaša klub bi trebao inkasirati oko pola milijuna eura, a novac će se iskoristiti za podmirenje nagomilanih dugova prema igračima i zaposlenicima kluba s Gripa. (ao)
Dejan Lovren, 5. srpnja 1989., odšteta: 8,000.000 eura
Kako je došao: izbjeglica iz BiH, proizvod je Dinamove omladinske škole Hitrec-Kacian, čiji ga je tadašnji trener Željko Adžić spazio kao osmoškolca na turniru u Karlovcu. Od 2006. do 2008. na posudbi u Inter Zaprešiću.
Što je postigao: kao 15-godišnjak izabran u naj-momčad Nike Premier Cupa u Helsinkiju, gdje je Dinamo zauzeo 2. mjesto, briljirao na neslužbenom klupskom SP-u kadeta u Manchesteru 2004., a kao senior s Dinamom osvojio dvostruku hrvatsku krunu 2008/09. i dvaput nastupio u skupinama Europske lige, zabio važan gol za 2-2 u odlučujućem pretkolu protiv Sparte u rujnu 2008. Prošao sve reprezentativne selekcije, trenutno u mladoj (U-21) koja se bori za Euro 2011, a prošle jeseni skupio je i dva nastupa u A-reprezentaciji, od kojih jedan u kvalifikacijskoj utakmici u Kazahstanu.
Kako će potrošiti odštetu: osam milijuna eura (s bonusima koji ovise o uspjesima Lyona i Lovrenovim nastupima devet i pol) koliko će sjesti na Dinamov račun svota je koju je klub iz Maksimira izgubio jesenas od Uefe, propuštenim plasmanom u Ligu prvaka i bit će iskorištena za popunjavanje proračuna od 15,000.000 eura, na što između četiri i pol i šest otpada na plaće igrača, te na buduće kupovine.