Očekivao sam tmurna, smrknuta lica, očekivao sam da će izbornik “sedmu silu” zaobilaziti u širokom luku. Što čovjek može očekivati nakon utakmice u kojoj je Hrvatska za 90 minuta upropastila dobar dojam koji je mjesecima gradila, a nakon toga još dvanaest sati putujete u Ženevu na jednu sasvim nepotrebnu utakmicu, koja je legla u ljetni kalendar kao šaka u oko. Eto, ni predsjednik Davor Šuker nije došao, uhvatila ga je neka “viroza”. Potpuno ga razumijem…
Ali, prevario sam se, niti traga sumornom raspoloženju. Izbornik je sve zamotao u široki osmijeh i filozofsku opasku da su “i porazi ponekad pobjede”, a zatim se obratio grupi hrvatskih novinara: “Volite li kinesku hranu?” Tko u ova teška vremena može ignorirati kinesku hranu u Tse Yangu, otmjenom kineskom restoranu u hotelu Kempinski. “Kinesku patku umjesto novinarske patke”, pokušavao je Štimac rastjerati oblake s novinarskih čela. I uspio je u jednom iskrenom razgovoru, u kojemu nije nedostajalo ni sitnih podbadanja ni zločestih metafora. “Lažu svi koji govore da ne čitaju novine”, priznao je izbornik. “Ja ih možda ne čitam pažljivo kada pobjeđujemo, ali, sada, kada smo izgubili, važem svaki zarez…”
Dan nakon utakmice u mojem omiljenom kafe baru Van Gogh, gdje se okuplja znameniti nogometni svijet, netko, vrlo sarkastičan, izvukao je iz džepa tešku metaforu:
“Hrelić, nogometna reprezentacija je uvijek bila Hrelić, ni danas se ništa nije promijenilo, reprezentacija je štand na Hreliću!”
Hrelić je sinonim za buvlju tržnicu, za trgovinu bofl robom. Ovdje se željelo reći - reprezentacija je prije svega izlog za modele koji teže nalaze put do kupaca. Štimac se odmah osovio na noge.
- Oduševljen sam što je 300 nogometaša i 12 trenera izabralo Sammira za nogometaša godine! Mora da ih je Mamić sve potkupio...
Bilo je u tome teške ironije zbog najteže tri minute u kvalifikacijama, kada je stadion skandirao izborniku “Igore, je.. te Mamić!”
- Nikada mi nije bilo žao jednog igrača kao Sammira te večeri. Oni znaju da je preplašen, da umire od straha zbog svakog zvižduka s tribine i naslađuju se. Jedva čekaju da pogriješi kako bi mu se napili krvi. I pogriješio je u prva dva, tri dodavanja, a sve zbog straha od publike, i onda se pirovalo. Idućeg dana čitam novine i samo je Otto Barić rekao da je Sammir bio jedan od naših najboljih igrača. Naravno, nitko nije otišao tragom te izjave, a ja ću još jednom ponoviti - kada bih kao izbornik ignorirao Sammira kako bih se dodvorio publici, loše bih se osjećao.
Dan nakon što je izgubio od Škota Štimac je donio neke važne odluke. Što se skriva iza te tajnovite rečenice?
- Da, donio sam važne odluke, koje će zasad ostati u svlačionici, ali na vrijeme će doći i do vas…
Važne odluke su Ivan Strinić i Ivan Perišić, vrlo su blizu izlaznim vratima. Štimac ne skriva nezadovoljstvo, posebno Strinićem, za kojega tvrdi da je kriv za sve golove koje smo progutali u kvalifikacijama. Vidi ga i kao krivca za gol protiv Škota, jer je protivno svakoj logici ostavio strijelca Snodgrassa samog, bezrazložno je krenuo prema centru. Tu sliku Štimac drži na mobitelu i ne odvaja se od nje, što znači da je Strinić “pokojni”. Kao i Perišić. Izbornik je već našao novog ljubimcana poziciji krilnog napadača. Riječ je o Hrvoju Miliću iz Istre, a Štimac nije propustio poentirati: - Taj Milić je pregovarao s Dinamom i nisu se našli. Razišli su se, a ja ga usprkos tome zovem u reprezentaciju. Pa recite mi onda, slaže li mi Mamić reprezentaciju i mogu li u nacionalnoj momčadi igrati samo oni koje Mamić forsira?
Onda se još jednom vratio utakmici sa Škotskom:
- Znate li koja je moja jedina pogreška na toj utakmici? Što nisam dao pola sata Haliloviću, što nisam honorirao njegov izuzetni napor na treninzima, kada mi je nekoliko puta dao do znanja da u trenutku inspiracije može proći kroz svaku obranu. Da, trebao sam mu dati pola sata…
Na treningu u Ženevi Štimac je očitao “bukvicu” svakom igraču, nitko nije ostao neokrznut. Ni vezni igrači.
- Pitam ih; koliko si Sammire oduzeo lopti? Dvije, kaže. A ti Kovačiću? Jednu, mislim… A ti Rakitiću? Jednu! A koliko lopti u prosjeku oduzima Modrić? Sedam, gospodo, sedam…
Ipak, ti igrači zaslužuju respekt. Osjeća li izbornik pritisak kada se obraća igračima, od kojih su svi milijunaši?
- Ne osjećam nikakav respekt, ja sam sve te njihove milijune već jednom potrošio! I ne doživljavam ih kao milijunaše, u svlačionici se nitko ne ponaša kao milijunaš. Oni su danas žalosni ljudi, jer su sebi i svima nama upropastili ljeto uoči tri najteže utakmice u kvalifikacijama. Da, dolaze tri najteže…
Uz nas ili protiv nas?
U predvorju Kempinskog čekali su ga navijači. Fotografiranje, autogrami, ali i jedna tvrda, riječka grupa. Tražili su karte.- Jeste li uz nas ili protiv nas? - pitao je Štimac.
- Zavisi kako ćete igrati…
- Ako ste navijači, podržite nas sada kada nam nije lako - inzistirao je Štimac.
- Ne znamo…
- Onda nema karata - okrenuo se Štimac na peti, ali se istog časa smekšao i pozvao čovjeka koji se bavi ulaznicama: - Nikša, donesi mi 20 karata…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....