Alen Halilović zakoračio je na travnjak u Ženevi u 50. minuti zamijenivši Ivana Strinića. Tako je ispisao povijest. Postao je najmlađi debitant u povijesti hrvatske reprezentacije. Od prve sekunde, od prvog dodira s loptom ponudio je ono što već znamo o njemu. Taj dječak nema straha, beskompromisan je i slijedi svoju nogometnu ideju. “U redu dečki, svaka vama čast, veliki ste i poznati igrači, ali ja sam sad na travnjaku i ne plašim vas se, pokušajte me zaustaviti.” Tako je izgledao Halilović protiv Portugala, njegov debi može se ocijeniti apsolutnim plusom, makar je jasno bilo pogrešaka koje su svojstvene mladim dečkima.
U utorak je prespavao prijepodne, sasvim normalno jer je pred zoru tek sletio na zagrebačku zračnu luku Pleso. Pitali smo ga tko mu je prvi čestitao na debiju za hrvatsku reprezentaciju?
- Tatin kum Slave iz Vinkovaca... On je prvi poslao poruku. Onda su slijedile ostale.
Sve su počinjale istom riječju “čestitam”. Je li znao da će debitirati u Ženevi, je li mu izbornik Štimac prije utakmice kazao da će ga “gurnuti u vatru”?
- Nije mi kazao izravno. Svima nam je kazao da se pripremimo, da će biti izmjena tijekom utakmice.
Jeste li očekivali da ćete dobiti priliku igrati protiv Ronalda i društva?
- Pa, onako iskreno, nisam. Razmišljao sam na način da će sve ovisiti o rezultatu.
Kako biste vi ocijenili svoj debi u hrvatskom dresu?
- Mislim da je za prvi put bilo dobro, ali napravio sam nekoliko glupih pogrešaka. Naročito je bilo nezgodno onda kad sam izgubio onu loptu na centru, pa je Vieirinha krenuo prema našem golu. Pogreška se dogodila vjerojatno zbog prevelike želje, prvog nastupa.
Znači, ipak je bilo malo treme?
- Bilo je malo treme. Igrati s tako velikim igračima, debitirati na utakmici s tako moćnom selekcijom kakva je Portugal poseban je osjećaj, logično je da probudi tremu. Na mojoj strani igrao je Coentrao, čovjek koji igra u velikom Realu.
Kad je spomenuo Coentraa, onda je dječački veselo kazao.
- Čak sam ga jednom prošao, predriblao...
Iako je pričao o “maloj tremi”, nama se činilo da ona nije stanovala u njegovu tijelu. Nije da je baš bio impresioniran, krenuo je kao da igra protiv selekcije svoga godišta, one U-17?
- Opustio sam se kasnije, vidio da mogu raditi neke stvari koje znam, da mogu proći, centrirati... Na travnjaku trema nestane, uvijek se pojavljuje prije nego što kročite na travnjak. U trenutku kad stigne prva lopta u noge, ona nestaje.
Možete li igrati na razini tih velikih igrača koje ste “osjetili” u Ženevi?
- Nisam poletio nakon debija. Iznimno sam sretan što sam postao dio hrvatske reprezentacije, što sam debitirao, ali sam čvrsto na zemlji. Znam da se radilo o prijateljskoj utakmici, da moram mnogo raditi kako bih postao igrač kakav želim postati. Naravno da vjerujem u sebe, imam samopouzdanja, pokušavat ću biti sve bolji i bolji na svakom novom okupljanju hrvatske reprezentacije, Naravno, ukoliko me izbornik pozove. Tek sam na početku svoga nogometnog puta, pravi izazovi tek slijede, svjestan sam da moram napredovati kako bih dostigao najvišu nogometnu razinu.
Kao što vidite, mladi Alen, još uvijek dječački zaigran, razmišlja vrlo zrelo i pametno. Kad smo mu spomenuli da je izbornik Štimac kazao kako je jedina njegova izbornička pogreška što ga nije u igru gurnuo protiv Škotske, kazao je:
- Jasno je da se nakon takve rečenice mogu samo zahvaliti našem izborniku i ona za mene predstavlja veliki kompliment. Međutim, na utakmici sa Škotskom bilo je kako je bilo, dosta igrača je bilo neraspoloženo, nije jedan igrač mogao odlučiti tu utakmicu u Maksimiru i donijeti preokret.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....