Gojko Škrbić je valjda najveći direktor Hajduka u njegovoj povijesti. Njegova menadžerska karijera stvarana još tamo sedamdesetih u Hajduku, nije prekinuta odlaskom iz Splita nego je Škrbić ostavio traga i u tenisu (Croatian Indoors) te u organizaciji niza spektakala u Zagrebu i zemlji. A zaboravljeno je da je Škrbić počeo kao novinar i sa statusom urednika sporta u Slobodnoj Dalmaciji prešao je u Hajduk za direktora u najuspješnijem Hajdukovom vremenu pod predsjednikom Titom Kiriginom. Kakav je to rejting.
I Ante Žaja, dugogodišnji uspješni Hajdukov funkcionar, bio je u doba Škrbića nešto kao njegov pomoćnik. Zato je zanimljivo čuti Škrbića danas kako se kao stari hajdukovac živcira dok šeta unuke po Jarunu:
- Ja jednostavno ne mogu pristati na sve to što se zadnje vrijeme događa Hajduku. Godinama je već to izvan svake pameti i daleko od bilo kakve struke, a kamoli ne one uskonogometne. Ali baš sad, kad sam bio definitivno siguran da će doći do promjena jer su novi rukovodioci kluba imali sve preduvjete za to, e baš sad ništa. Sve naopako i obrnuto.
Škrbića užasava činjenica da je Hajduk već spiskao tu veliku šansu:
- Ako je klub već preoblikovan, ako je i situiran jer ima novca od dioničara i Grada, a ima i ono najvažnije potporu od države do gradonačelnika, što Hajduk u toj mjeri nije imao nikada, onda je bilo normalno da poslije ispadanja iz Europe i poslije rano utvrđenih propalih izgleda za utrku s Dinamom, Hajduk krene s cjelogodišnjim pripremama za iduću sezonu i proslavu svoje stote obljetnice.
Škrbić menadžerski i poslovno smatra da je Hajduk spiskao i vrijeme i novac:
- Ne samo da nije krenuo tim putem priprema za dogodinu, nego je još i bacio sav raspoloživi novac na skupe akvizicije kao što su trener Reja i igrači Sharbini, a da se ne govori o Cernatu koji je već jednom omanuo i onda mu ponovno nude 400.000 eura kao provjereno invalidnoj inkviziciji. Ne ulazim u njihovu stručnost i kvalitetu nego smatram da Hajduk u ovakvoj situaciji, gdje se imao logično pripremati s novom vlastitom mladom i jeftinijom momčadi - nije morao investirati u Reju i Sharbinije pa makar da su oni najbolji na svijetu. Zar nije prava Hajdukova budućnost njegovi tići, Oremuš, Tićinović, Vukušić, Strinić, Ljubičić, zašto su dovedeni Tomasov, Rodić... S tim talentima i nešto starijima u koje spadaju Maloča, Pandža itd... Hajduk je mogao testirati sebe u ovom prvenstvu i ništa ne bi imao slabiji rezultat od ovoga s ovim pojačanjima na koja je puno potrošio, a pitanje je što će mu se vratiti.
Zašto rade sami protiv sebe?
- Dakle, to nije neka moja ingenioznost, nego toliko logična računica koju svatko može prepoznati. Zato sam zabrinut jer kad se ne vide niti tako kristalno jasne i jednostavne stvari i kad se vuku toliko suprotni potezi, takorekuć na svoju štetu, onda to ispada , ne bih htio koristiti grube riječi, u najmanju ruku sumnjivo.
Škrbić je ponudio i savjet:
- Zbilja sam dobronamjeran, da ni sam ne bih bježao od toga da pomognem, jer čudi da svi ti menadžeri koji su došli u klub, a mnogi od njih u nogomet uopće, nikoga ne pitaju ni za kakav savjet. Pa ima nas još masu živih koji smo radili na uspješnom projektu Hajduka da bi trajao i danas. Što ne zovu Žaju za savjet? A najteže je shvatiti da ne zovu ni Tomislava Ivića. Ne zovu, nego ga još i izbjegavaju. Imamo predsjednika države koji je stariji od Ivića, pa zašto ne bi taj svjetski stručnjak mogao pomoći. Ja bih mu dao mjesto glavnog šefa struke i sve bi se njega pitalo. Jer zna, a ima i iskustva, vidio je sve što postoji u svjetskom nogometu i nogometnom biznisu. Ivić bi mogao sam voditi cijeli klub u odnosu na ovo što sad imamo u Splitu, a oni ga ne zovu niti za neko barem figurativno mjesto u Nadzornom odboru. Bez imalo razmišljanja, Iviću bih dao kompletnu struku i uz njega postavio recimo Željka Mijača ili Luku Peruzovića za trenere, jer Hajduk je uvijek imao svoju kadrovsku tvornicu.