ZAGREB - Noćna mora Zdravka Mamića nastavila se i jutro poslije sablasne utakmice u sablasnom Maksimiru. Čim je otvorio novine, smračilo mu se pred očima, baš kao i večer prije dok je gledao kako njegovi puleni mrcvare nogomet, vuku se terenom kao na robiji i zabijaju mu iznova nož u već dobro izranjavano srce.
Blamažu nije istrpio odgledati do kraja, baš kao i neke prijašnje blamaže momčadi koja je, kao i svaka prethodna u Mamićevu beskonačnom mandatu, najavljivana kao turbo-jamstvo za euro-iskorak.
Već dugo su Mamiću europske utakmice preduge, pa ih je počeo kratiti na osebujan način. U Pragu je kraj dvoboja sa Spartom dočekao u stadionskom zahodu. Lakše mu je bilo sklopiti ruke i suočiti se s Bogom nego sa Sammirovom mizerijom. Od Dinamova kukavičluka protiv Salzburga pobjegao je glavom bez obzira. Kraj priče o Dinamu u Ligi prvaka dočekao je na autocesti Zagreb - Rijeka.
Preksinoć je voljeni klub ostavio u 60. minuti, tragično nasukanog poput Marka Pola. On se ionako okreće novim, gradonačelničkim vizijama. Ali ne može pobjeći od pravog Mamića. Sudarivši se jučer na našim stranicama s razmišljanjima direktora NK Šibenika, Marka Karađole, koji je iskreno rekao da puste milijune, poput Mamića, nikada ne bi trošio na islužene zvijezde, Dinamov se gazda pobrinuo za dodatnu uvertiru u nedjeljni derbi. “Što, vi, mene zajebavate, koje ja islužene igrače hranim!”, vikao je Mamić Karađoli u slušalicu. “Što ste se uhvatili Papadopoulosa?”, vikao je iziritiran usporedbom Zečevih skromih primanja i sjajnog učinka s Papadopoulosovom basnoslovnom gažom i mizernim dopirnosom. “Čuj ti, frajeru!”, pronašao je Mamić telefonom i autora inkriminiranoga teksta. Jučer su za sve bili krivi suci, danas novinari, sutra će letjeti Jurčić. (re)