Liberalni Britanci: Homoseksualci na nogometnom terenu? Pa što?

ZAGREB - Britanci, pedantni kakvi već jesu, sve vole potkrijepiti istraživanjima. Od ispijanja čaja do nogometnih banalnosti, sve će precizno i jezgrovito nacrtati u statistikama. Nova tema za raspravu lansirana je nakon istraživanja Sveučilišta u Staffordshireu koje se pozabavilo - spolnom orijentacijom nogometaša u Premiershipu.

Jedno od glavnih istraživačkih pitanja bilo je kako bi javnost dočekala “istupanje” nekog od poznatih prvotimaca Liverpoola, Uniteda ili nekog drugog, manje slavnog kluba. Englezi to zovu “coming out”, a suprotno nekim očekivanjima, čini se da navijači ne bi reagirali previše konzervativno.

Samo je sedam posto od 2000 ispitanika reklo da nogomet nije mjesto za one koji su prešli u “suprotnu ekipu”.

Fashanu jedini istupio

- To je veliko iznenađenje, a pokazuje nam da je ovo nova generacija nogometnih navijača, koje ne zanima seksualno opredjeljenje igrača - ustvrdio je Ellis Cashmore, voditelj studije.

No, ne bježi od činjenice kako bi ljubav prema istom spolu mogla biti i riskantna.

- Trećina igrača, trenera i sudaca koji poznaju nekog gay nogometaša uvjereni su da bi im njihova orijentacija mogla priskrbiti uvrede i zlostavljanja navijača, pa čak i vlastitih suigrača - dodaju istraživači.

Istodobno je utvrđeno da četvrtina svih nogometnih djelatnika doista i zna nekog nogometaša homoseksualca. To očigledno potkrepljuje tvrdnje da je dobar broj onih koji su gay, a boje se, barem tijekom karijere, to priznati u javnosti.

U Velikoj Britaniji dosad je zabilježen samo jedan (!) slučaj “javne ispovijesti”. Još prije punih 20 godina Britance je s činjenicom da voli muškarce upoznao Justin Fashanu, koji je tada nastupao za West Ham. Osam godina poslije počinio je samoubojstvo, nakon što je u Americi optužen za zlostavljanje 17-godišnjeg dječaka. Inače, bio je prvi tamnoputi nogometaš za kojeg je u transferu plaćeno više od milijun funti.

Hrvatski treneri bili su u nekoliko navrata prilično rječiti kad su u pitanju homoseksualci na terenu. Neki su od njih zbog toga i dobili ‘po džepu’.

Ćiro: Takve ismijavaju

Kad su ga pitali za status eventualnih homoseksualaca u njegovoj svlačionici, legendarni Otto Barić nije se suzdržao od eksplicitnih zaključaka.

- Oni kod mene ne bi mogli igrati! Smetali bi, unosili nelagodu, negativno utjecali na momčad - kazao je Herr Otto, zbog čega ga je UEFA svojedobno kaznila s 2500 eura.

Džemal Mustedanagić, bivši igrač Dinama, a sada pomoćni trener Albanije, uvjeren je kako u sportu “nema puno homoseksualaca”. Bar ih on, kaže, nije upoznao. Za Srećka Bogdana pak nije važno je li igrač “homo ili hetero”, sve dok daje “sve od sebe”.

Izbornik mlade reprezentacije Dražen Ladić kaže kako bi prisutnost homoseksualca u momčadi izazvala prilično zamršenu situaciju.

- Bojim se da bi taj iskakao i izazivao nelagodu među ostalim igračima - misli Ladić.

I za kraj, naravno, Ćiro Blažević, kojeg su i samog “okitili” poznatim epitetom.

- Ja sam još davno sudjelovao u debati na švicarskoj televiziji i objasnio da homoseksualci u nogometu ne mogu opstati. Njihove sklonosti brzo se otkriju, još kad su juniori. Suigrači im, dok se tuširaju, bace sapun na pod, a kad se ovi nagnu, onda ih izruguju - prepričavao je jednom prilikom Ćiro.