ZAGREB - Njemačka slavi Duisburg, drugoligaša koji vozi na ex-jugoslavensko pogonsko gorivo! Bosanski stoper ( Branimir Bajić), slovenski ( Goran Šukalo) i hrvatski ( Ivica Banović) veznjaci i srpski napadač ( Srđan Baljak) odveli su šestu momčad druge Bundeslige do finala njemačkog kupa. Međutim, njemački mediji za povijesni uspjeh najzaslužnijim su prozvali čovjeka koji sjedi na klupi Duisburga, još jednog “našijenca”, Milana Šašića.
Profesionalni put tog 52-godišnjaka rođenog u Karlovcu tamošnje tiskovine opisuju kao klasičnu ratnu priču. Šašić je 1991. iz ratnog Karlovca izbjegao u Njemačku. Prije odlaska u Karlovcu je kao vratar ostvario solidnu juniorsku karijeru, a u seniorskom nogometu nije ostavio veći trag . U matičnom klubu ga opisuju kao marljivog čovjeka koji je još kao mladić iskazivao organizatorske sposobnosti.
Nakon dolaska u Njemačku kruh je zarađivao na gradilištima.
- Obitelj je morala od nečega živjeti - opisao je Šašić svoje bauštelske početke u intervjuu za Deutsche Welle.
U njemački nogometni svijet ulazi 1995. kao trener niželigaških momčadi. Prvu pravu priliku dobio je u Koblenzu u ljeto 2002. Klub koji je bio u sportskom i financijskom rasulu u dvije je sezone uveo u treću ligu, a još dodatne dvije godine bile su mu dovoljne da Koblenz postane drugoligaš. Nakon otkaza u sezoni 2006./2007. na novi je posao čekao do veljače 2008. Tada je došao kao spasitelj u Kaiserslautern kojeg je ostavio u drugoj Bundesligi. Sljedeće godine dobio je otkaz nakon sedmog mjesta.
Početkom studenoga 2009. stigao je u Duisburg. Unatoč otporima i mnogim (bolnim) rezovima koje je morao napraviti, Karlovčanin je ostao u klubu kojeg je danas doveo na prag najvećeg uspjeha, prvog trofeja u njihovoj 109 godina dugoj povijesti. Početkom njegova mandata, dok su se Duisburžani teško navikavali na njegove metode rada, nastala je i priča koja je ubrzo prerasla i u svojevrsnu klupsku legendu, a tema joj je - čaj!
Legenda kaže da je jedno benigno kašnjenje kuhanja čaja razljutilo Šašića koji je počeo vikati na člana stručnog stožera, a priča o čaju je korištena kao argument da se sa Šašićem ne može surađivati. I sam je ubrzo shvatio da mora korigirati svoj javni nastup.
- Imao sam problema s mentalitetom u klubu. Međutim, brzo sam naučio lekciju. Izravna sam osoba i shvatio sam da se neke moje izjave mogu krivo interpretirati - prisjetio se nedavno Šašić teškog početka u Duisburgu u kojem se najavio usporedbom s velikim njemačkim trenerom:
- Ja sam kao Felix Magath! Dajem mnogo, ali isto tražim i zauzvrat. Igrače tretiram kao vlasitu djecu. Inzistiram na disciplini i odličnoj fizičkoj pripremljenosti.
Danas, kada je klub doveo do finala kupa i ogleda s jednim od njemačkih velikana (drugi polufinale Bayern-Schalke nije završen do zaključenja ovog izdanja, op. a.), više nitko ne dvoji da je Šašićevo pospremanje svlačionice na početku mandata bio pravi potez. Nekolicinu je “potjerao u mirovinu” (vratar Beuckert i i stoper Willi), nekima se zahvalio i pogodio s pojačanjima. Među njima je u tekućoj sezoni i Ivica Banović, koji je ovog siječnja stigao na posudbu iz Freiburga.
- Milan je sjajan psiholog, trener koji jako mnogo razgovara s igračima i zna podignuti atmosferu uoči važnih utakmica. Iznad svega, on je sjajan čovjek koji je od domaćih igrača i dosta nas s područja bivše Jugoslavije napravio složnu cjelinu u kojoj nitko ne odskače - opisao je Banović trenera Šašića koji je jučer u Münchenu snimao finalnog protivnika.
Banović ne dvoji da će Šašić, u maniri velikih trenera, moći mobilizirati svoje igrače i za dvoboj s velikim protivnikom na, za igrače u Bundesligi, mitskom olimpijskom stadionu u Berlinu.
Banović: Euforija je raspametila i grad i klub
Protiv Energieja smo prvi put ove sezone imali rasprodan stadion. Gledalo nas je više od 30 tisuća navijača, kaže Banović
ZAGREB - Čudo! To je prva riječ koju je Ivica Banović ispalio kada smo ga zamolili da prenese djelić atmosfere iz Duisburga nakon plasmana tog drugoligaša u prvi finale njemačkog kupa.
- Na utakmici je bila ludnica, euforija je raspametila i grad i sve u klubu. Mladi igrači, od kojih većina nikada nije igrala ni Bundesligu, sada maštaju o finalu u Berlinu. Navijači se također vesele jer znaju da se putuje tri dana prije, trenira na olimpijskom stadionu i da je za svakoga to poseban trenutak u karijeri - rekao je Banović koji dobro zna o čemu govori.
Kao član Werdera osvojio je kup 2004., a tri godine poslije isti mu je pothvat uspio s Nürnbergom. I dok je tada uglavnom bio u funkciji statista, danas je u momčadi Duisburga jedna od važnih karika. Zbog iskustva u finalima Banović će svojoj momčadi i treneru Šašiću uoči finala 21. svibnja biti od velike koristi.
- Ma nema šanse da mogu pomoći, što god da kažem ovim klincima, neće imati učinka. Možda se do svibnja smire, ali već jutros (jučer, op. a.) na treningu sam vidio da lete. Nakon utakmice smo proslavili, ali trener je već sljedeće jutro naredio normalan trening.
Banović, koji je od dolaska na posudbu odigrao šest utakmica, tvrdi da je osvajanje DFB Pokala za Nijemce ponekad i veći doživljaj od naslova prvaka.
- Možda zvuči glupo, ali doživljaj igranja u Berlinu pred punim stadionom njima je iznad svega. Igranje Europske lige (u slučaju pobjede Schalkea, za to im treba naslov; ako pobijedi Bayern, mogu i izgubiti, ali Bayern mora biti među prva tri kluba u Bundesligi, op. a.) za ove bi mlade igrače bilo neprocjenjivo iskustvo - zaključio je Banović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....