Hrvatska nogometna želja: Dinamo i Hajduk u Europskoj ligi!

ZAGREB - To je aktualni san snova, želja svih nogometnih želja. Dva hrvatska kluba u europskom natjecanju po skupinama. Hrvatska to još nije doživjela. Hrvatska nogometna jesen bila bi doista fantastična s Dinamom i Hajdukom u Europskoj ligi. Imali bismo što vidjeti. Nažalost, postoji i suprotna mogućnost, pad Modrih i Bijelih i ostanak u lancima HNL-a. Što bi bila katastrofa. Za sve. Dinamo i Hajduk imaju vrlo realnu šansu za prolaz u Europsku ligu. Mađarski Györ i rumunjska Unirea nisu zapreke koje Zagrepčani i Splićani ne bi mogli preskočiti.

Povijest nam jasno govori: Györ i Unirea nisu ni do gležnja rezultatima i karizmi dva najbolja hrvatska kluba. Dinamo i Hajduk, za razliku od Györa i Uniree, značajna su europska imena. Modri i Bijeli u svojim su najboljim godinama bili toliko snažni da su se bez i najmanje problema obračunavali s klubovima Györ i Unirea kategorije. Eto i primjeera: Dinamo je 1967. u Maksimiru isprašio rumunjski Petrolul 5:0, a 1971. bugarski Botev 6:1. Hajduk se pak 1983. u Splitu poigravao s rumunjskom Universitateom. Bilo je 4:1.

No, to je bilo prije 30, 40, pa i više godina. Danas je situacija malo drukčija. Dinamo i Hajduk su u posljednjih 20 godina proživjeli niz kataklizmi. Koje su, nažalost, promijenile euro-snagu obojice hrvatskih titana. Dinamo i Hajduk danas ne mogu, kao nekoć, propisima zadržavati igrače do 28. godine. Pritisnuti općim siromaštvom, oni se ne mogu ni na koji način nositi s “nemoralnim ponudama” gladnog tržišta. Pritom su, opterećeni (pre)brzim stvaranjem za tržište, potisnuli u drugi plan plansko rekonstruiranje momčadi, koje bi se (vidi Young Boyse!), unatoč transferima kao prvome cilju, moglo uspješno nositi s klubovima srednje europske vrijednosti.

Dinamo i Hajduk velikani su još samo u našim percepcijama, stoga se uz velika očekivanja danas lijepi - strepnja. Györ i Unirea, koji bi nekoć bili slasan zalogaj, ovoga su časa - opasnost. Realna opasnost.

Što bi danas u Europi postigla Dinamova momčad: (nek’ pitanje vratara bude otvoreno) - Ćorluka, Lovren, Drpić (Schieldenfeld), Pranjić (Čale) - Vukojević, Pokrivač - Mandžukić, Modrić, Kranjčar - Eduardo? - zapitao nas je neki dan Božo Sušec. Odgovor je vrlo lak. Taj sastav, koji je napustio Maksimir u posljednjih pet godina, sasvim bi sigurno zaposjeo mjesto među 50 najboljih europskih momčadi. Naravno, da je Dinamo mogao zadržati sve te igrače. Ali nije mogao, i to je prokletstvo s kojim se moramo pomiriti. No nećemo se pomiriti sa stajalištem da Dinamo i nakon svih tih prodaja ne može bolje. Može. I mora. Dinamo i Hajduk u Europskoj ligi.

Bio bi to sjajan, još nedoživljeni pothvat. Da, baš pothvat, jer okršaje Dinama i Györa te Hajduka i Uniree, nažalost, više ne možemo promatrati kroz optiku daleke prošlosti.

Sljedećih osam dana, neprijeporno je, odredit će atmosferu u kojoj će u sezoni 2010/11. živjeti hrvatski nogomet. U sljedećih osam dana spoznat ćemo hoćemo li živjeti u mraku ili na sceni. Europska jesen u Zagrebu i Splitu. Eh, to bi bio rezultat nad rezultatima, zbog kojega već sada treba početi čvrsto stiskati palce za Dinamo i Hajduk.