Premda je u Bratislavu doputovala gladna pobjeda, hrvatska reprezentacija u prvom poluvremenu dvoboja sa Slovacima držala se suzdržano poput anoreksičara pred švedskim stolom. Bilićeva zvjezdana momčad regrutirana iz najboljih europskih liga jedva da je puknula prema golu, a ni domaćin - jedno od ugodnijih iznenađenja Svjetskog prvenstva - nije djelovao poletno kao nedavno u Južnoj Africi. Možda i zato što je domaći strateg Weiss dvojicu najboljih, Hamšika i Vitteka, ostavio na klupi.
S tribina se stjecao dojam da je Bilić pogriješio birajući formaciju s jednim klasičnim napadačem, izoliranim Olićem koji je u svojem stilu nekoliko puta ubacio u petu brzinu i posijao paniku među slovačkim stoperima, ali nije imao raspoloženog logističara iza leđa. U tom 4-2-3-1 rasporedu Mandžukić je ostao privezan uz aut-crtu i praktično neupotrebljiv, a Kranjčar i Modrić neumorno su vrtjeli loptu oko centra kao da upravljaju ringišpilom, no rijetko su tražili dubinu i osvajali prostor.
Jedina hrvatska akcija zaista vrijedna spomena odigrala se u 34. minuti kada je Kranjčar driblingom na korner crti izbacio čuvara iz ravnoteže, a Olić preuzeo loptu u kaznenom prostoru, da bi ga sekundu poslije prekršajem prizemljio slovački stoper. Klasični jedanaesterac, no češki sudac Matejek odmahnuo je rukom.
Slovaci su najbliže golu stigli u 40. minuti kada je Stoch iskoristio Kranjčarovu pogrešku, eksplozivno krenuo prema šesnaestercu i testirao Runjin refleks.
U reprizi ove akcije u 50. minuti Eduard Stoch, brzanac koji se skrasio u Fenerbahčeu, okrenuo je driblingom Srnu u kutu kaznenog prostora, ušao korak-dva i iskosa pogodio suprotni kut za slovačko vodstvo 1-0. Utakmica se napokon istrgnula iz taktičkih okova dvojice opreznih izbornika i do kraja meča gledali smo atraktivniji i uzbudljiviji nogomet.
Hrvatska je mogla izjednačiti već minutu poslije kada je Eduardo prokockao idealnu Srninu loptu ubačenu s desnog boka, glavom je sa 7-8 metara promašio vrata, ali Duduov propust je tri minute kasnije ispravio Nikica Jelavić. Rakitić je tom prilikom zavrnuo oštru loptu iz kornera, a Jelavić s prve vratnice glavom pogodio daljni kut i vratio stvari na početak.
Zamjenska Bilićeva rješenja donijela su dah svježine na teren, motivirani Petrić tražio je loptu, Eduardo se nudio za suradnju, ali i promašivao prilike. U 64. minuti morao je realizirati priliku kada je sam istrčao pred Muchu, no lob je odlutao mimo okvira. Do 70. minute činilo se da bi nacionalna momčad uz blagu terensku nadmoć mogla iščupati pobjedu, ali do kraja dvoboja sve se ponovno razvodnilo...
Generalno, izbornik se u četvrtak ujutro neće probuditi vičući “heureka” u hotelskoj sobi. Hrvatska se, naime, nije previše odmakla od slike momčadi koju smo gledali u prošlom kvalifikacijskom ciklusu. I sada kada je momčad napokon pošteđena ozljeda, kada je konkurencija za napadačka mjesta zaista zastrašujuća, Hrvatska grize mliječnim zubima.
Golman - palac gore
Vedran Runje - vratarsku zagonetku Bilić je riješio izabravši iskusnog Runju koji u klubu lagano tone u drugi plan. Nije pogriješio, 35-godišnjem vrataru nema se što predbaciti jer je solidno odradio posao.
Stoper - palac gore
Vedran Ćorluka - u nedostatku klasičnog ljevaka za obrambeni četverolist, Bilić je bio prisiljen zarotirati cijeli taj red momčadi. Ispalo je dobro, naročito opcija za koju navijamo već godinu dana, od utakmice s Bjelorusijom. Naime, i sinoć se pokazalo da je Vedran Ćorluka najbolji hrvatski stoper i da suigračima ulijeva najveću sigurnost.
Defenzivni vezni - palac dolje
Ivan Rakitić - uz najbolje preporuke Felixa Magatha dočekao priliku da zaigra defanzivnog veznog u tandemu s Vukojevićem. Nije to bilo odveć impresivno, premda je Rakitićeva klasa neupitna. Osim kornera za izjednačenje ostao bez učinka.
Napadač - palac dolje
Eduardo Da Silva - je li ovo prva indicija da je Duduov kredit nakon dugog bolovanja došao kraju? Nismo očekivali Mandžukića u početnom sastavu, a Eduardo je u drugom dijelu bio solidan, ali ničim posebno nije oplemenio igru reprezentacije