Domaći dečki spriječili debakl stranaca

ZAGREB - Što ti je nogomet... Dinamo je protiv Karlovca igrao lošije nego s Rijekom i Šerifom, suparnik je izgledao bolje, organiziranije nego prethodna dva koja su se iz Maksimira vratila pobjedama, no krajnji je rezultat ispao idealan po domaće: pobjeda preokretom, kakva je trebala plavima uoči prvog kvalifikacijskog ogleda za Euroligu u četvrtak u Györu.

Dinamo je Karlovčane pobijedio individualnom kvalitetom i pravodobnim i logičnim potezima v. d. trenera Sretena Ćuka, koji je s domaćim dečkima s klupe, Tomečakom i Kramarićem, te podomaćenim Chagom, isprovocirao sreću i lopta ga je nagradila. Raspoloženi Sammir napokon je imao s kime igrati i nakon što je Kramarić na njegovo dodavanje sretno izjednačio (lopta je okrznula Karabatića i prevarila Sunaru), gosti su se pogubili i u obostrano nekontroliranoj završnici domaći su se na krilima Sammira i Kramarića bolje snašli i stigli do krajnjih 4-2, drugi put zaredom strijelac je bio i Rukavina.

Sreten Ćuk, prvi među jednakima dok Mamići traže trenera, 11-oricu je postavio pragmatično, po željama gazde: ne samo s očekivanim Moralesom, nego i s Dodom, Ettom i Calellom, trojcem koji ne zaslužuje biti u 11, ukupno sedmoricom od devetorice stranaca u kadru ( Slepička ozlijeđen). Na klupi su uz vratara Vidakovića bili domaći dečki Barbarić, Mesarić, Tomečak i Kramarić, novopridošli Ademi, te povratnik Chago, neobjašnjivo izostavljen u uzvratu sa Šerifom. I bila je to igra sporog ritma, na mlin gostiju koji su se stizali vraćati s desetoricom iza lopte koja je dodavana u širinu ili prema natrag, poglavito kad bi se našla kod ni krivog ni dužnog Calella, defenzivca bez samopouzdanja za razigravanje. Opet je podbacio kreator Badelj, no tek smo kasnije saznali da je igrao pod temperaturom (37). Dinamo je sretno poveo iz 11-erca na Ettu, no nakon pogotka Tičinovića za 1-2 mirisalo je na debakl Mamićevih stranaca, no onda je Ćuk reagirao i uveo igrače koji su spasili stvar. Dinamo je dobio dubinu, Sammir je ulaskom Kramarića dobio raspoloženog suigrača i Karlovčani su se na prepad našli u rezultatskom minusu.

- Došli smo ambiciozno u Maksimir iako smo znali da je Dinamo jači individualno, ali smo bili svjesni da ne izgleda dobro, nema moć i silinu. Dobro smo parirali, jedino nisam zadovoljan što nismo uspjeli natjerati domaće da igraju preko bokova, puštali smo ih kroz sredinu i tako primili sve pogotke. Trebali smo biti mirniji pri 2-1, matirati Dinamo, poglavito jer smo dobro držali loptu, no nokautirali su oni nas, njihova kvaliteta došla do izražaja, a mi kao da smo se malo i prepali pobjede - pošteno je priznao Pamić, koji s Karlovcem radi odličan posao, olakšan i time što je de facto menedžer engleskog tipa. No, ne stoji da je želio natjerati Dinamo da igra preko bokova, baš suprotno, blokirao je Etta i Ibáńeza Tičinovićem i Kovačevićem, kasnije i svježim zamjenama u formaciji 4-1-4-1, no izgubio je kontrolu sredine terena kad su izašli Badelj i Calello, što je bila prekretnica u igri domaćih.

- Ovo je pobjeda igrača, to sam im i rekao u svlačionici. Oni su iznijeli utakmicu i pobijedili, trenerovo je da pripomogne, ako je moguće, da to izađe na dobro. Igrači su pokazali karakter, pronašli unutarnje rezerve. Ušli su u utakmicu s vrećom cementa na leđima i nakon ovakvog preokreta sa svakog od njih je pala kamena gromada. S klupe sam uveo one koje sam trenirao i u koje imam povjerenje, kada kola krenu nizbrdo pokušavate ih vratiti s nekim koga poznajete. Riskirali smo nakon 1-2, no suparnik to na našu sreću nije iskoristio - kazao je Ćuk, koji je prošlo proljeće proveo u Karlovcu kao direktor omladinske škole pa poznaje ovog suparnika i iznutra:

- Pamić je najdugovječniji trener u svim hrvatskim ligama, koji je radom i trudom pokazao da se sustavno i planski može napredovati od 3. do 1. lige i biti relevantan čimbenik u najjačem razredu već drugu sezonu. U uvjetima u kojima radi i kako drži momčad na okupu Igor je trenerski mađioničar - kazao je Ćuk, pecnuvši time i vlastitog poslodavca, čije je šikaniranje trenera i podcjenjivanje struke, na stranu trgovačka politika, srž svih problema. Osjećaju to i igrači; na stranu opet nesigurna zadnja linija, no nije momčad slučajno profunkcionirala tek kad su ušli oni koji bi igrali otpočetka da nema Mamićeva ‘bossinga’ nad stručnim stožerom. Osjećaju to i navijači, većina koja ne žele gledati ovaj nakaradno selektirani Dinamo. Ostaje za vidjeti čija će opcija prevladati u slaganju momčadi za Györ, Mamićeva koji je uvjeren da zna više od trenera ili ona stručna, dakako, u iščekivanju ‘dugoročnog šefa struke’, štogod to značilo...