Ćiro i Špaco se pomirili, idu skupa u Liverpool

Hajduk sutra igra protiv kineske momčadi Shanghai Shenhua na ovdašnjim pohorskim igralištima i to je prvi važniji događaj s priprema. Kinezi stanuju u “hotelu do”, Areni, gdje je Hajduk lani boravio. I njihov trener je, znate, Miroslav Ćiro Blažević. I kako bolje provesti hladno pohorsko prijepodne, poslije prvih pokislih treninga, nego u dogovaranju da se dva velika hrvatska trenera susretnu i nađu nakon što se nerijetko “časte po novinama” netrpeljivim doskočicama.

Hoće li to biti teško nakon što je Stanko Poklepović izjavio ničim izazvan “nisam ja Ćiro da reklamiram čokoladu, ja se bavim samo nogometom”, a Ćiro uzvratio “žalim ga, ja imam više trofeja nego on godina”?!

Uglavnom, misija “unprofor” je upalila, obojica su pristali sresti se prije srijede i utakmice, a kad smo se pitali tko će kome prvi, brdo Muhamedu ili pak Muhamed brdu, dilemu je riješio Ćiro:

- Ma, ja ću, bolan, do Špace, ipak je on stariji od mene! - nije moglo bez provokacije.

- To je rekao, je li, a barem je pet godina stariji od mene - ispalio je Poklepović na živce.

Rečeno-učinjeno, utanačili smo termin susreta, obojica su se pripremili. Poklepović je odjenuo svečanu trenerku Hajduka, a Blažević kao i uvijek tip-top u pažljivom slaganju boja sakoa i majice. Susreli se, izljubili i onda se, pred znatnim auditorijem hajdukovaca ( Gabrić, Španjić, dr. Čukelj, Poljak...) - raspričali. Neka su proćakulali i valjda zauvijek zakopali ratne sjekire. Možete misliti dokle je došlo kad je Ćiro rekao:

- Kad me ovi Kinezi stave za trenera Liverpoola, ja te vodim sa sobom da mi budeš pomoćnik!

- Da ti budem mali pomoćnik?! - lecnuo se Špaco.

- Ne, ti ćeš meni biti veliki pomoćnik! - nasmijao se Ćiro.

- Onda dobro, zovi me i dolazim na noge!

Bila je to dobra zabava za društvance pri čemu je Špaco bockao Ćiro da reklamira “mikado”, a Ćiro njemu uzvraćao “tko ti je kriv kad nikad nisi znao uzeti pravu lovu”. Međutim, sve vrlo tolerantno, u granicama razgovora ugodnog.

- Najvažnije mi je da te pobijedim u srijedu, to će odjeknuti u Kini - najavio je Ćiro.

- Nećeš me pobijediti, ne, ne, nećeš me prevariti - nije se dao Špaco.

Složili su se da su njih dvojica zapravo kao - slonovi, doslovce su tako rekli, dugovječni, da im u ovim godinama najviše znači slogan “život je pokret, a pokret život”, da se ne smiju predati nego raditi, raditi, raditi jer još puno toga imaju dati balunu, a mladi neka se bore da ih dostignu. A naletio je i trenutak rasprave tko je koliko star.

- Sedamdeset i nešto imaš, ali puno više nego ja - rekao je Špaco Ćiri.

- Ma bogati? A šta sad kažeš - izvadio je Blažević iz jakete švicarsku putovnicu i pružio je Poklepoviću.

- Ma vidi šta si lip na sliku.

- A pročitaj datum rođenja.

- Je, istina je, 10. veljače 1937. Isto si stariji od mene, makar godinu - gušta Špaco.

I tako riječ, dvije, tri, njih se dvojica pomiriše. I još će nam reći nismo se nikad ni svađali. Tko nas je zapravo zavadio, pitali su se i smijali...