ZAGREB - Vapaj za pomoć, financijski spas Cibone, usmjeren prema gradu i državi, nije donio rezultat. Zagrebački dogradonačelnik Ivo Jelušić na sastanak s igračima nije donio “novi ugovor”, niti je u zadnjih tjedan dana pronašao čarobno rješenje financijskih problema u kojima se klub nalazi.
- Dug prema igračima je neosporan, kao što je izvjesno da klub svoje obveze mora izvršiti. Igrači su zaštićeni ugovorima i svoj će novac dobiti.
U istupu preko kapetana Marina Rozića prvi je put javno spomenut štrajk i postavljen rok (21. 11.) do kojeg su igrači spremni čekati novac ili čvrsto jamstvo da će dugovi ubrzo biti podmireni.
- Žao mi je što je štrajk spomenut prije nego što smo razgovarali. Najmanje što mogu je razgovarati s igračima, a možda mogu i više. Razgovarao sam s njima prije početka sezone i rekao im da financijska situacija nije sjajna.
Jedna od stvari koju vam zamjeraju igrači je nedostatak komunikacije...
- Nisam od onih koji ulazi u svlačionicu, ali dolazim ako me se pozove. No, ne dozvoljavam da me se proziva da ne želim razgovarati, a nitko to od mene nije tražio. I ovaj sastanak sam ja inicirao, prije nego što je štrajk najavljen. Trebaju se znati pravila ponašanja. Za dnevni kontakt s igračima zaduženi su stručni stožer, sportski direktor i glavni direktor kluba. Spreman sam razgovarati uvijek kad to od mene netko traži.
Koliko je novca potrebno Ciboni za normalno funkcioniranje?
- Minimalno 35 milijuna kuna da bismo bili konkurenti u svim ligama.
Kolike prihode očekujete ove sezone?
- Oko 25 milijuna kuna.
Nedostaje vam 10 milijuna.
- Da. I to nije nerješiv problem. Potrebna je samo malo pravednija raspodjela gradskog novca, malo veća pomoć od državnih tvrtki, s obzirom da Cibona u Euroligi predstavlja Hrvatsku, i glavni sponzor.
Što vas smeta kod raspodjele gradskog novca?
- Zakinuti smo kod raspodjele sredstava za poticanje vrhunskog sporta. Od 20 milijuna kuna iz tog fonda Dinamo je dobio više od šest milijuna, rukometni klub Zagreb skoro pet, a Cibona dva. To su sredstva koja se dodjeljuju na osnovi rezultata. Cibona je bila prvak i pobjednik Kupa, druga u regionalnoj ligi i među 16 u Euroligi. Takve rezultate nijedan klub u gradu nije imao, a sredstva koja smo dobili ista su kao i godinu ranije kad su rezultati bili lošiji.
Kolika je cijena ovogodišnje momčadi?
- Oko 25 milijuna, četiri manje nego prošle godine. U Euroligi samo Partizan ima manji budžet, ali oni proizvode igrače.
Mogla bi i Cibona.
- Svakako. No, plaćamo ceh dugogodišnje krive politike, bazirane na kupovini, a ne proizvodnji igrača. U klubu, tu ne mislim na igrače i prvu momčad, nema ozbiljnog rada, volje, duha, entuzijazma. To je jedan od razloga zašto smo tu gdje jesmo.
Uz rupu u proračunu od deset milijuna, postoje dugovi i iz prošlih sezona.
- Nažalost, još nismo dobili izvješće od bivšeg direktora Miličevića, pa ne znamo koliko je klub dužan i koliko se klubu duguje. Uvjeren sam da je klub, kad se zbroji sva imovina, u debelom plusu. Cibona nije klub koji može propasti.
Sugerirate li prodaju imovine kao rješenje za postojeće financijsko stanje?
- To je zadnja mjera koju bismo poduzeli.
Hoćete li od igrača tražiti reviziju ugovora?
- Zasada ne.
Što će se dogoditi nakon 21. studenoga?
- Ništa. Ako će to pomoći da klub izađe iz krize, onda je to dobro. Idemo skupa štrajkati s igračima. Uprava je na istoj strani s njima. Nije da ne želimo udovoljiti njihovim zahtjevima, nego smo iscrpili svoje izvore.
To obično govore ljudi na odlasku.
- Spreman sam se maknuti bilo kome tko može pomoći više od mene. Meni ova pozicija nije nagrada. Radim to iz ljubavi, osjećaja obveze da pomognem. Ako sam smetnja politici, prvi ću se maknuti. Ne moram na utakmice dolaziti kao predsjednik, mogu i kao običan građanin.
Potreban je impuls kakav je dobio Hajduk
Na hrvatskom financijskom tržištu nema previše tvrtki koje bi mogle pomoći Ciboni. Ivo Jelušić tvrdi da je razgovarao sa svim relevantnim ljudima.
- Prije nekoliko mjeseci razgovarao sam s Franom Lukovićem koji mi je tada rekao da se ulaganje u klubove ne poklapa s poslovnom politikom Zagrebačke banke. Razgovarao sam s čelnicima Badela, Kraša i Agrokora. Bez političke podrške grada i države, impulsa s najviših instanci, teško će bilo tko od spomenutih ući u projekt. Ne bi se ni u Hajduku dogodilo što se dogodilo da nije bilo takvog impulsa.
Tedeschi je imao odriješene ruke
Na početku mandata Ivo Jelušić je imao viziju djelomičnog spajanja Cibone i Cedevite te više puta na tu temu razgovarao s Emilom Tedeschijem. No, projekt nikad nije zaživio. Priča ide da je Tedeschi ulaz u klub uvjetovao odlaskom svih koji su se tada nalazili u Ciboni.
- Istina je, i ja sam rekao OK. Međutim, nakon toga se ništa nije dogodilo.
Jelušić i danas tvrdi da je upravljanje klubom “na prodaju”.
- Tko god je spreman ući u klub kao glavni sponzor dobit će što bude tražio. Nije u pitanju ni pozicija predsjednika, ni mjesta u Upravi. Vrata su otvorena svima koji su spremni pomoći.