GLAZBENA LEGENDA USKORO U ZAGREBU

VIDEO: MARC ALMOND PO PRVI PUTA DOLAZI U HRVATSKU Legendarni glazbenik nastupa 12.11. na Yammatovo

 Foto: PR Marc Almond

Marc Almond po prvi puta dolazi u Hrvatsku!

Radio YAMMAT FM powered by Cocta dovodi u Laubu vrlo posebnog gosta, glazbenu legendu, pop-ikonu, jednoga od simbola plesnog & pop zvuka današnjice: Marca Almonda.

Prisjetite li se samo velikog hita 'Tainted Love' sasvim sigurno ste već mislima na YAMMATOVU gdje Vas očekuju neki od najvećih hitova iz Almondovo prebogate karijere ali i sigurni smo - zabava za pamćenje!

Marc Almond međunarodno je priznati umjetnik koji je prodao preko 30 milijuna ploča diljem svijeta, moderna pop-ikona koja je svojim radom utjecala na generacije i generacije glazbenika. Marc Almond trenutno se vrti u radijskom eteru diljem svijeta s aktualnim singlom 'Zipped Black Leather Jacket', s albuma 'Velvet Trail'.

GDJE: LAUBA (Prilaz baruna Filipovića 23a, Zagreb), četvrtak, 12.11. od 20h!

Marc Almond je međunarodno priznati umjetnik koji je prodao preko 30 milijuna ploča diljem svijeta, moderna pop-ikona koja je svojim radom utjecala na generacije i generacije glazbenika.

Rođen je 1957. godine u Southportu, primorskom gradu na sjeveru Engleske. Djetinjstvo su mu obilježile stalne selidbe, bolesti (bronhitis i astma) i poteškoće u učenju, pa školu napušta sa 17 godina. Nakon Harrogatea i Leedsa, 1972. vraća se u Southport gdje uspješno završava Umjetnost i dizajn na Southport Collegeu, gdje je specijalizirao Performance Art.

Primljen je na Leeds Polytechnic i tijekom tog vremena postavio je niz kazališnih komada: "Zazou", "Glamour in Squalor", "Twilights and Lowlifes", kao i mini filmove inspirirane Andyjem Warholom. Novinar The Yorkshire Evening Post „Zazou“ je recenzirao kao „jedno od najnihilističnijih depresivnih djela koje sam imao nesreću gledati“, na što je Almond u svojoj autobiografiji iskomentirao riječima „Znači da je uspjela.“

Almond je u to vrijeme pratio bendove poput Siouxsie and the Banshees.

1979. susreće Davida Balla i zajedno osnivaju međunarodno upješni 'elektro duo' Soft Cell.

Soft Cell potpisuje za underground etiketu Some Bizzare i licencom za Phonogram postaju dio nove elektronske glazbene scene. Snimili su četiri albuma, od toga 3 u New Yorku, uključujući kultni plodonosni Non Stop Erotic Cabaret, imali su bezbroj top 10 hitova od kojih valja istaknuti svjetski priznati klasik Tainted Love.

Tainted Love po objavljivanju ruši sve rekorde te kao singl u SAD-u ostaje najduljee na Billboard Top 100 ljestvici. Pjesma dobiva utjecajnu diskografsku nagradu Brit Award u kategoriji za najbolji singl godine. Soft Cell su obradili mnogi raznovrsni poznati umjetnici kao što su Marilyn Manson i The Pussy Cat Dolls, a samplirali su ih i izvođači novije generacije dance glazbenika poput, primjerice, Rihanne (u pjesmi „SOS“).

Soft Cell dvojac se prijateljski razilazi 1984. godine, nastavljajući svaki sa solo projektima.

Prisjetite se legendarnog hita 'Tainted Love':

Marc je nastavio s bendom Marc and the Mambas kojeg je formirao još 1982. Kroz Mambase su prodefilirali razni umjetnici: Matt Johnson, Steve James Sherlock, Lee Jenkinson, Peter Ashworth, Jim Thirlwell i Anna Hogan, s kojom je Almond kasnije surađivao i tijekom svoje solo karijere. S Mambasima je objavio dva albuma a napustio ga je kad je bend počeo previše nalikovati na sve druge tadašnje bendove.

Usljedila je uspješna solo karijera tijekom koje je objavio više od deset albuma uključujući Vermin in Ermine, Mother Fist and Her Five Daughters, Enchanted, Open All Night and Stranger Things, te mnogobrojne hitove poput Tears Run Rings, Stories of Johnny, A Lover Spurned, Adored and Explored, Jacky, The Days of Pearly Spencer i Child Star.

Godine 1989. Marc je imao još jedan broj jedan hit, duet s legendarnim Geneom Pitneyem, cover Something's Gotten Hold of My Heart. Taj singl proveo je punih pet tjedana na samom vrhu top ljestvice singlova u Velikoj Britaniji. Album s kojeg je skinut taj singl, The Stars We Are, bio je Marcov najuspješniji solo album u SAD-u.

Marc je surađivao s mnogim istaknutim producentima kao što su Mike Hedges, Trevor Horn i Marius DeVries, kao i onima eksperimentalnijima poput islandskog Johanna Johannssona. Objavljivao je za mnoge major etikete: Phonogram, EMI, Warner, Universal, Rough Trade, Echo, Tres Bis XIII, Sanctuary i Virgin.

2000. godine Marc ponovno (i kratko) surađuje s Davidom Ballom na Soft Cell turneji i albumu, Cruelty without Beauty kojeg su i kritičari i publika dobro prihvatili, a čak je dospio i na Top 40 s coverom Frankie Vallijeve The Night.

Tijekom 2000. godine Marc odlazi živjeti u Moskvu gdje je pozvan na snimanje glazbenog projekta koji mu je postao drag i srcu blizak, Russian Folk and Gypsy Romance. Rusko glazbeno čudo, Andrei Samsonov, producira Heart On Snow na kojem surađuje s najvećim ruskim glazbenim legendama i zvijezdama - ikonama ruskog folka Luydmilom Zekina i Allaom Bayanovom, Borisom Grebenchikovim, Ilyam Lagutenko kao i poznatim Rossiya Folk Orchestrom.

Iako u velikoj mjeri zanemaren na zapadu, album predstavlja nadasve avanturistički i vrlo kreativan projekt nikada prije realiziran od strane nekog zapadnog umjetnika. O uspješnosti tog projekta u Rusiji govori i činjenica da ga je ruski tisak prozvao "usvojenim sinom Rusije, odnosno ruskim posinkom".

2004. godine Marc prolazi kroz glazbenu renesansu, bilježi uspješne i hvaljene nastupe u londonskom Almeida Theatreu, no iste godine događa se i motoristička nesreća u kojoj je teško ozljeđen. Proveo je 2 tjedna u komi a tek nekoliko godina liječenja dovelo je do potpunog oporavka. Nakon mnogih poteškoća koje je premostio, uključujući i ovisnost o drogama, ovaj izazov mu je bio najteži. Kako bi naučio ponovo pjevati i povratio narušeno samopouzdanje, uzimao je satove pjevanja. Nakon što ga je Antony Hegarty pozvao kao gosta iznenađenja na svoj koncert u Londonu 2005., vraća se vokalno i fizički - jači no ikada.

Povratkom u studio snima Stardom Road, album o vlastitom životu. Producentski ga potpisuju dugogodišnji prijatelji Tris Penna i Marius de Vries, a gostuju Antony, Sarah Cracknell i Jools Holland. Snimanje ovog albuma ima iscjeljujuću ulogu u Marcovu životu a konačan rezultat su pohvale i kritike i publike koja ga je dočekala širokih ruku. Usljedili su mnogobrojni kraći nastupi a 2007. dodijelio je grupi The Doors Mojo nagradu za životno djelo.

2008. kreće na samostalne nastupe po Europi, Rusiji i Velikoj Britaniji. Kako bi proslavio svoj potpuni oporavak, ekstatičnim fanovima za svoj 50. rođendan priređuje veliki retrospektivni povratnički koncert.

Tijekom svoje dugogodišnje karijere, Marc je imao sreću surađivati s mnogim različitim glazbenicima kao što su Nick Cave, Siouxsie, Nico, Jools Holland, Bronski Beat, Rosenstolz, John Cale, David Johannson, Kelli Ali, Current 93, Coil, PsycicT.V, Antony and the Johnsons, Baby Dee, Little Annie, Matt Johnson, Jim Thirwell, Ferry Corsten, ikona 60 –ih Gene Pitney i P.J Proby. Autor je mnogih pjesama, no više voli pjevati pjesme drugih autora i umjetnika, rekavši da ga to oslobađa vlastite prtljage i dopušta mu da izraziti ono što on želi, na ponekad bolji način nego što je sam u stanju napisati.

I dalje uživa u povremenim istupima u electro dance glazbene vode i suradnjama s underground producentima plesne glazbe, no njegova najveća ljubav i strast i dalje su šansone, folk i „uvrnuti pop kabare“ koje je objedinio pod Sin Songs Torch and Romance Shows. Oni su 2004. godine snimljeni u Almeida Theatreu a 2008. objavljeno je i duplo live DVD izdanje Marc Almond in Bluegate Fields Live at Wilton's Music Hall. Te dvije snimke, uklučujući i Twelve Years of Tears at The Albert Hall (1992) su najbolji svjedoci snage Marcovih koncertnih nastupa!

2009. svjetlo dana ugledalo je i drugo izdanje Russian Gypsy Romance and Folk songs. Album je prodan u 45.000 primjeraka.

Osim audio – video zapisa, Marc je obljavio i dvije autobiografske knjige Tainted Life i In Search of The Pleasure Palace kao i tri knjige pjesmama The Angel of Death in the Adonis Lounge, A Beautiful Twisted Night i The End of New York.

2010. objavljuje novi mainstream album Variete na kojemu je Marc autor svih pjesama i koji slavi punih 30 godina njegove uzbudljive karijere. Tu godinu završava sjajnim jedinstvenim nastupom u predivnoj Wilton's Music Hall.

2011. objavljuje album Feasting with Panthers, na kojem surađuje sa glazbenikom i aranžerom Michaelom Cashmoreom.

2014. sa Johnom Harleom, velikim orkestrom i kazališnim postavom, kreće na turneju kako bi promovirao novo objavljeni album The Tyburn Tree (Dark London).

2015. - The Velvet Trail

Diskografija:

Soft Cell / Studijski albumi:

1981 Non-Stop Erotic Cabaret / 1981 / Label: Some Bizzare / Sire

1982 Non Stop Ecstatic Dancing / June 1982 /Label: Some Bizzare / Sire

1983 The Art of Falling Apart /January 1983 / Label: Some Bizzare / Sire

1984 This Last Night in Sodom /March 1984 / Label: Some Bizzare

2002 Cruelty Without Beauty / 8 October 2002 /Label: Some Bizzare

Live albumi:

2003 Live (European Tour 2003) / Label: Cooking Vinyl

2003 Soft Cell at the BBC (Live sessions in 1981–1983) /Label: Strange Fruit

2005 Say Hello, Wave Goodbye: Live /Label: Demon Music Group

Solo albumi:

Vermin in Ermine / Phonogram (1984)

Stories of Johnny / Virgin (1985)

Mother Fist and Her Five Daughters / Virgin (1987)

The Stars We Are / Parlophone (1988)

Jacques / Some Bizzare Label (1989)

Enchanted / Parlophone (1990)

Tenement Symphony / Warner (1991)

Absinthe / Some Bizzare Label (1993)

Fantastic Star / Some Bizzare Label (1996)

Open All Night / Blue Star Music (1999)

Stranger Things / Blue Star Music (2001)

Heart on Snow / Blue Star Music (2003)

Stardom Road / Sequel Records (2007)

Orpheus in Exile / Strike Force Entertainment (2009)

Varieté Strike / Force Entertainment (2010)

Feasting with Panthers / Strike Force Entertainment (2011)

The Tyburn Tree (Dark London)/ Sospiro Noir (2014)

The Dancing Marquis / Strike Force Entertainment (2014)

Ten Plagues - A Song Cycle / Strike Force Entertainment (2014)

The Velvet Trail / Strike Force Entertainment (2015)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 18:06