VIDEO: YAMMATOVO Gostovanje Marca Almonda u Laubi pokazalo se kao pun pogodak, imamo 16 prijedloga za feštu 2016.

Bojao sam se, i to poprilično, da bi gromoglasno najavljivano “Yammatovo” moglo ispasti “Majmunovo”. Iz tri razloga. Prvo, čim je posrijedi “hype event” s besplatnim pozivnicama, a ne regularni koncert za plaćene ulaznice, velika je šansa da vam se pojavi više ljudi od predviđenoga pa da umjesto ugodne atmosfere dobijete stravičnu gužvu od koje bi čovjek najradije pobjegao glavom bez obzira. OK, bilo je krcato, ali ne i nepodnošljivo, barem prema u nas uobičajenim standardima za koncerte. Drugo, hrpa frendova i poznanika kukala mi je kako je razglas na koncertu Marka Lanegana, kojem zbog bolesti zimus nisam prisustvovao, bio nepodnošljivo tih, a zvuk mutan. Ovaj put razglas je bio korektan, relativno čist i dostatno glasan, a pozornica dovoljno visoka da i dame vide svog idola. Treće, Marc Almond je posljednji Top 40 album, briljantan “Tenement Symphony” imao 1991. godine, a posljednji Top 10 hit-singl, prelijepu “The Days Of Pearly Spencer” objavio 1992. godine.

Ipak, Almond nije tip pop zvijezde iz 80-ih koji živi na staroj slavi – u njegovu slučaju synth-pop dua Soft Cell - nego je marljivo objavljivao žanrovski raznorodne, elegantne i sofisticirane albume s vlastitim skladbama i obradama od kojih je ovogodišnji, jubilarni dvadeseti “Velvet Trail” ugodno i decentno pop-djelo, a prošlogodišnji “The Dancing Marquis” produkciji Tonyja Viscontyja suvisli glam-rock album. Prije toga živio je i u Moskvi te objavljivao i albume pod utjecajem ruskih folk ljubavnih pjesama.

Stoga se dovođenje Marca Almonda u režiji Mate Škugora na “Yammatovo” radija Yammat FM koji ovim koncertom - malo preuranjeno, no nema veze - slavi prvu godišnjicu postojanja, umjesto debakla pogonjenog tek slinavom nostalgijom za “zlatnim” 80-ima pokazao više nego dobro pogođenim pop-koncertom tijekom kojeg se jedan od glavnih aktera synth-popa ukazao u zavidnoj formi.

Već su uvodna, krasna “Tears Run Rings” i jedna od novih skladbi “Bad To Me” dale do znanja da je Almond i u 58. godini života zadržao mladenački, kristalno čist, melodiozan i nježan vokal, a podjednako je mladoliko izgledao i na pozornici u pratnji trojice glazbenika za sintisajzerom, gitarom i bubnjevima. Iznenađenje je tim veće ako znamo da je tijekom burnih 80-ih saugao drogu kao Keith Richards u 70-ima, vodio pustopašni seksualni život u stilu Freddieja Mercuryja, a prije desetak godina jedva izvukao živu glavu iz gadne motociklističke nesreće nakon koje je dva tjedna proveo u komi. Ništa se od navedenog nije moglo ni nazrijeti u Laubi.

Dapače, Almond je pjevao poput slavuja i ovisno o skladbi vješto surfao od synth-popa i natruha gothic-rocka preko glam-rocka do baroque-popa. Potpuno me kupio s izvrsno izvedenom “Something's Gotten Hold Of My Heart”, inače baroque-pop klasika Genea Petneya, glam-rockom u “Demon Lover” s recentnog albuma “Velvet Trail” pa klavirskom baladom “Scar” i nabrijanom “Adored And Explored” na razdjelnici electro-bodyja i HI-NRG-ija. Publika je, naravno, eksplodirala na bisu uz “Tainted Love”, inače synth-pop hitu Soft Cella i obradi northern-soul hita Glorije Jones iz 1964. godine da bi si svi odmahali uz “Say Hello, Wave Goodbye”.

Očekivano, vodviljskih, kabaretskih i eurovizijskih momenata, jer Almond je gay, nije nedostajalo, ali ni pokvarilo opći dojam. Naprotiv, pristojnom i šarmantnom nastupu mogu zamjeriti samo to što Almond nije doveo živog basistu i barem dva puhača i tri gudača nego su njihove dionice bile sintisajzerski generirane. No, kako rekoh, odavno Marc nije imao velikih hitova, a luksuznija postava benda košta. Unatoč tome, večer u Laubi uz synth-pop zvijezdu 80-ih i danas neugaslog sjaja i “le tout Zagreb” nije bila nimalo naporna, a kamoli otužna kako sam se pribojavao. Zato, dečki, dajte i dogodine “Yammatovo”, a dotle popravite izbor glazbe u programu radija Yammat FM jer vam isti zasad nije na nivou rođendanskog koncerta u društvu Marca Almonda.