SHOW KOJI U HRVATSKOJ PRATI 600 TISUĆA LJUDI Nezaposleni Balkanci, lijeni i lažljivi, koji neće zajednici dati baš ništa

Sudeći po njihovim zanimanjima, čovjek bi pomislio da stanari Big Brother kuće svi dolaze s Floride. Prvi je menadžer u solariju, drugi menadžer za uličnu košarku i maneken za marihuanu, treći pjeva u bendovima, četvrti je tjelohranitelj bogatih ljepotica.

Ni ženske nisu daleko od raja: instruktorica plivanja nadmeće se s dvije sestre što se bave nečim što nazivaju modelingom, četvrta je umirovljena pjevačica, peta se posvetila borilačkim sportovima. Ima i jedan beskućnik, no i taj nosi fino odijelo. Među njima je i jedan transvestit, bivši policajac. Tu je i damica iz Splita koja za sebe misli da je vampirica.

Njihov najveći uspjeh

Dokon svijet, opušten, neopterećen, daleko od pomisli da kugla zemaljska nije idealno mjesto u svemiru. Tko se ne bi s njima mijenjao? Onaj jedan radnik među njima, vozač u rudniku, zadiše se ako prijeđe više od dva metra uzbrdo… Valjda zato što umjesto njega stroj radi, a on samo pritišće gumbiće.

Natječu se za nagradu od sto tisuća eura. Ili otprilike toliko. Sitnica. Pa to bi ovi ispeglani, utegnuti i samouvjereni mladići i djevojke zaradili i bilo gdje drugdje.

A u stvarnosti gledamo skupinu nezaposlenih Balkanaca, lakomislenih, lijenih, lažljivih, umišljenih i manje-više nesklonih da zajednici pridonesu išta vrijedno spomena. To što su zatočeni u beogradskom parku njihov je najveći uspjeh dosad. Čemu ih još kvariti novcem? Uostalom, produkcija emisije hranit će neke među njima dulje od tri mjeseca i još im davati krov nad glavom. Sto eura bila bi realna nagrada za pobjednika.

U svakom slučaju dovoljno da kupi autobusnu kartu da se vrati odakle je došao. A sto tisuća eura upropastilo bi svakog od njih.

Spiskali lovu na poroke

Spiskali bi taj novac učas na alkohol, drogu, kolače, plastične operacije i slične zanimacije, a zatim osvanuli još gluplji i još nezanimljiviji nego što trenutačno jesu. Jedino bi im narastao ego. Visoko bi, dakle, poletjeli, a u crnu rupu stvarnosti sletjeli.

No, ako se već tih sto tisuća eura moraju nekome uručiti, onda je jasno da bi ih već sad trebalo uplatiti obitelji Vasić. Oni su složna i razumna romska obitelj. Nisu svi u kući, ali glavni jesu tu. Tata Rade, profesionalni harmonikaš u Švabiji, mama Rada, domaćica, te jednojajčani njihovi blizanci, najradije bih ih nazvao Cvilibim i Cvilibum, gejevi i nezaposleni frizeri.

Vasići su u posebnom dijelu kuće. Nije jasno zašto se njih četvero broji kao jedan. Možda zato što po balkanskoj logici jedan Rom čini četvrt čovjeka?

Oni navodno šefuju ostalim stanarima i takoreći su nekakvi predradnici u tom laboratoriju za ljude. A zapravo ih produkcija tretira baš onako kako se na Balkanu obično tretiraju bića presvučena tamnijom kožom. Vasići su sluge bez prava na prigovor. Onim floridašima prave sendviče (noću), peru gaće i peglaju plahte.

Beskućnik iz Zagreba

Budući da su bezazleni, dobroćudni, neagresivni i naivni, prepušteno im je da odlučuju o sitnicama tipa: kojem ćemo stanaru zagubiti kofer.

Najzločestije što Cvilibim i Cvilibum mogu smisliti jest da onom homofobnom klošaru iz Zagreba sakriju cigarete. Toga nadmenog beskućnika prvog će izbaciti iz kuće. Kladim se u sto eura. Tako će on prvi, u prihvatilištu Crvenog križa, dobiti priliku da proslavi svoju novostečenu popularnost.